|
Napredak e-learning tehnologije postavio je nove zahtjeve pred studente i mentore. I za mentore i za studente, uvođenje e-learning tehnologija u posljednjem desetljeću obnovilo je dobro poznato iskustvo naobrazbe koja su se u organizacijama zadržala gotovo pola stoljeća. Od videozaslona i izravne razmjene poruka do pravodobne naobrazbe uz pomoć ručnih računala i iPod-a, tehnologije koje obično pronalazimo u organizacijama i domovima - mentorima i studentima pružaju niz novih alata koji imaju potencijal da učenje učine znatno raznovrsnijim i boljim. Kao rezultat toga, učenje konačno napušta učionice i postaje neophodna sastavnica života i rada u našem društvu.
Međutim, ovaj napredak e-learning tehnologije postavio je nove zahtjeve pred studente i mentore. Strategije i vještine učenja koje smo stekli tijekom 12 ili više godina tradicionalne nastave u učionici, mogu nam biti tek manja pomoć kada se kolegiji prenesu u e-learning format. Kao odgovor na to, mentori, instrukcijski dizajneri i sastavljači nastavnih planova razvijaju vještine i tehnike potrebne za uspješno obrazovno iskustvo današnjih high-tech studenata. Istovremeno, studenti neobavezno i ponešto ad hoc razvijaju poboljšane vještine i strategije učenja.
Spremnost studenata za e-learning
Od izazova formiranja grupa za učenje u online okruženju, do novih tehnika hvatanja bilješki za vrijeme čitanja PDF datoteka na ručnom računalu, učeničke vještine potrebne za uspješno učenje putem Interneta često nadilaze one koje uobičajeno koriste učenici uspješni u tradicionalnom obliku nastave u učionicama. Mnogi se mladi često bolje snalaze u videoigrama nego u korištenju pretraživača online baza podataka ili u učenju u interaktivnoj internetskoj diskusiji. Posljedica je toga da mnogi e-learning kolegiji koji se trenutačno koriste u raznim organizacijama mogu biti prepreka studentima koji su svoje obrazovne vještine stekli u klasičnim informatički slabo opremljenim učionicama.
Primjer toga je činjenica da učenici uspješni u srednjoj školi ili u studentskim kolegijima imaju dobro razvijene vještine postavljanja pitanja i komunikacije s nastavnikom u klasičnoj nastavi. Međutim, kad im se ponudi mogućnost online obrazovanja, ondje možda neće biti mentora, a ako ga i bude - on često ne može odmah odgovoriti na njihov upit. Prema tome, pragmatične strategije učenja uspješnih online studenta predstavljaju svojevrsni otklon od prijašnjih taktika korištenih u tradicionalnoj nastavi i uključuju strategije poput uporabe internetskih pretraživača za traženje web stranica koje nude pojašnjenja ili slanje izravne poruke kolegi s kolegija dok očekuju odgovor mentora.
Bez iskustva ili vodstva, većina studenata nije prikladno pripremljena na učinkovito učenje putem tehnološki bogatih mogućnosti obrazovanja koje im nude razne organizacije. O tome su pisali Shilwant i Haggarty u svom članku Testiranje upotrebljivosti e-learninga, objavljenom u kolovozu 2005., te zaključili da bez obzira na veći broj sati nastave unutar tehnoloških sustava za izvođenje nastave ne postižu bolje rezultate. Priprema studenata za uspješno online učenje postaje rastućim prioritetom obrazovnih organizacija.
Vještine online učenja
Dvije osnovne vještine za uspješno online učenje su adaptiranje starih vještina i navika iz tradicionalne nastave te razvijanje i primjena novih e-learning vještina i navika za online učenje. Od stvaranja povećeg rječnika tehnoloških izraza do odgovarajuće pripreme za raspravu na online diskusijskom forumu, izgradnja vještina za online učenje uglavnom pretpostavlja preuzimanje učeničkih navika iz tradicionalne učionice i njihovu primjenu na nov način kroz uporabu tehnologije. Na primjer, studenti mogu primijeniti Cornellov način hvatanja bilješki čak i kad čitaju PDF datoteku preuzetu iz knjižnice.
Osim adaptacije tradicionalnih vještina učenja, neke su tehnologije znatno izmijenile način na koji studenti komuniciraju s mentorima, kolegama i gradivom kolegija, zahtijevajući time razvoj novih vještina učenja (vidi sliku 1). Na primjer, studenti moraju izmisliti nove taktike stvaranja učinkovite grupne dinamike, u slučajevima kada u online okruženju trebaju raditi na timskom projektu, odnosno provesti grupu kroz dobro poznate faze formiranja, normiranja, dogovora i izvedbe.
Slika 1: Povezivanje uspješnog online učenja s tradicionalnim učeničkim vještinama učenja. (Na osnovi E-learning Companion, Watkins & Corry, 2004.)
Istraživanja spremnosti
Studentima ili organizacijama nije uvijek jednostavno predvidjeti uspjeh u e-learningu. Ankete za samoprocjenu mogu biti učinkovita pomoć studentima da prepoznaju vlastite prednosti i nedostatke povezane s vještinom online učenja.
Iako na Internetu postoji niz anketa o spremnosti za e-learning, razvijenih uglavnom za marketinške svrhe, vrlo ih je malo onih koje nude model samoprocjene primjenjiv na jedinstvene zahtjeve e-learninga u pojedinim organizacijama. Radeći s američkom obalnom stražom, moje kolege i ja poduzeli smo prve korake u procjeni valjanosti jednog instrumenta koji može pomoći potencijalnim online studentima da procijene svoju spremnost na sljedećim područjima:
Tehnološki pristup
• Opis: Pristup hardveru i softveru potrebnom za sudjelovanje u online učenju je neophodan, ali ne i sam po sebi dovoljan kriterij za uspješno online učenje.
• Primjer pitanja: Imate li pristup računalu s odgovarajućim softverom (npr. Microsoft Word ili Adobe Acrobat)?
Online vještine i odnosi
• Opis: E-studenti uglavnom moraju posjedovati osnovne računalne i internetske vještine da bi mogli sudjelovati u e-learningu, kao i komunicirati sa svojim kolegama i mentorom.
• Primjer pitanja: Posjedujete li osnovne vještine za snalaženje na Internetu, znate li se služiti pretraživačima ili unijeti lozinku?
Motivacija
• Opis: Odgovarajuća motivacija i usredotočenost važni su elementi za predviđanje kakvoće pamćenja, upornosti i uspjeha e-studenata.
• Primjer pitanja: Smatrate li da ćete moći dovršiti posao čak i uz razna online ometanja, poput e-maila prijatelja ili surfanja po web stranicama?
Online audio/video
• Opis: Prije započinjanja e-learning kolegija trebalo bi procijeniti sposobnost učenja uz pomoć e-learning tehnologija (na primjer, izravni videoprijenos, dvosmjerni videokonferencijski zaslon, internetska brbljaonica).
• Primjer pitanja: Smatrate li da ćete moći hvatati bilješke dok gledate videoisječak na računalu?
Internetske diskusije
• Opis: Interakcija s kolegama i mentorima često je vitalna sastavnica sudjelovanja u e-learningu. Rezultat toga je da e-studenti trebaju procijeniti svoju sposobnost učinkovitog komuniciranja s drugima uz uporabu e-learning tehnologija kao što su e-mail, izravna razmjena poruka, internetska brbljaonica, videozaslon, dvosmjerna audioveza.
• Primjer pitanja: Biste li htjeli imati više vremena za pripremu odgovora na pitanja?
Važnost vašeg uspjeha
• Opis: Prije nego što će se uključiti u online učenje, studenti trebaju razmotriti i procijeniti i dodatna obilježja e-learning kolegija i radnog okruženja (npr. redovitost povratnih informacija mentora, interakcija s kolegama i mogućnost primjene vještina na radnom mjestu za vrijeme trajanja kolegija).
• Primjer pitanja: Je li vam za uspjeh u online kolegiju važan redovan kontakt s mentorom?
S podacima iz svakog od ovih područja potencijalni e-studenti mogu procijeniti svoju spremnost za jedinstvene izazove online učenja. Na osnovu tih rezultata mogu odrediti resurse i razvojne aktivnosti koje će im pomoći da se pripreme za uspješno pohađanje e-learning kolegija. Organizacije mogu koristiti ovaj instrument, čija se sposobnost predviđanja uspješnosti u različitim e-learning okruženjima stalno unaprjeđuje i testira, kao model za razvijanje internih samoprocjena za buduće e-studente te organizacije. Na primjer, upotrijebivši ponuđena anketna pitanja u vezi spremnosti e-studenata za sudjelovanje u online diskusijama kao vodič, organizacije mogu osmisliti pitanja za specifične e-learning tehnologije koje koriste, poput WebExa, Centra ili PlaceWarea.
Jedan od izazova pri procjeni spremnosti za e-learning jest činjenica da većina potencijalnih e-studenata ima ograničeno iskustvo s mnogim tehnologijama i vještinama učenja potrebnim za uspjeh. Iz tog razloga imaju poteškoća u predviđanju vlastitih sposobnosti. Pri razvijanju jedinstvenih anketnih pitanja za procjenu spremnosti za e-learning važno je povezati e-learning aktivnosti s drugim tehnološkim aplikacijama s kojima studenti možda imaju više iskustva s radnog mjesta.
Na primjer, ako vaši e-learning kolegiji zahtijevaju od studenata da učestalo koriste internetske brbljaonice (chat room), onda ćete potencijalnim e-studentima pomoći da predvide svoju spremnost tako da ih pitate kako primjenjuju svoje komunikacijske vještine pri uporabi programa za izravnu razmjenu poruka. Možda će razina njihovog iskustva i sposobnost učenja u online uvjetima uporabom analogne tehnologije biti veća nego njihova sposobnost da predvide uspješnost u internetskim brbljaonicama.
Dizajn za uspješnost e-studenta
Preinaka trenutačnih e-learning kolegija i materijala u smjeru olakšavanja razvoja e-learning vještina i promicanja uspješnosti ne zahtijeva od mentora ili instrukcijskih dizajnera puno dodatnog napora. Integracijom online aktivnosti, resursa i materijala u aktualno e-learning iskustvo može se u aktualan sadržaj ugraditi uspješne vještine i pružiti studentima informacije, praksu, vještine te iskustva potrebna za uspjeh u e-learning aktivnostima.
U nastavku se nalazi šest naputaka za e-learning mentore koje se mogu primijeniti na većinu e-learning kolegija kao pomoć e-studentima na njihovom putu prema uspjehu.
• Uključite online aktivnosti za probijanje leda. One će pomoći studentima da stvore važne odnose koji će biti podrška učinkovitom učenju. Na primjer, Moj prvi put…, Nađi nekoga tko…, i internetske stranice O meni učinkovite su e-learning aktivnosti uz pomoć kojih se studenti mogu međusobno upoznati.
• Upoznajte se sa svim tehnologijama korištenim u e-learning kolegijima, kao i drugim tehnologijama kao što su USB memorija, instant messaging, diskusijski panel, 802.11b tehnologija, Blackboard, WebCT, server, vatrozid i lokalna mreža, o kojima vas studenti mogu pitati za vrijeme kolegija.
• Ponudite studentima dovoljno potrebnih informacija za kontaktiranje tehničke podrške, kao i o dodatnim resursima za tehnologije koje se upotrebljavaju u kolegiju.
• Ponudite studentima mogućnost da procijene i poboljšaju svoje tehnološke i e-learning vještine. Na primjer, pokrenite anketu samoprocjene s pitanjima u vezi s tehnologijom ili vještinama učenja koje će studentima trebati u kasnijim fazama kolegija. Za e-studente koji smatraju da njihove trenutačne sposobnosti nisu dovoljno razvijene, omogućite resurse poput online tečajeva, dodatne literature i službe za podršku koji mogu pomoći njihovom profesionalnom razvoju u tim područjima.
• Za svako poglavlje e-learning kolegija studentima ponudite internetske poveznice koje ih mogu poučiti specifičnim vještinama potrebnim za postizanje ciljeva učenja, uključujući i informacije o stilovima učenja, izgradnji vještina za upravljanje vremenom, upravljanju grupnom dinamikom, obraćanju pozornosti na raznolikost ili primjenu kritičkog razmišljanja na online sadržaj.
• Potičite studente da komuniciraju s drugim studentima putem e-maila i drugih tehnologija, putem listserv komunikacijskog alata, neka šalju povremene e-poruke o novim kolegijima u ponudu organizacije te koristite izravnu razmjenu poruka za kontaktiranje studenata. Iako ovi alati često od mentora traže dodatno aktivno sudjelovanje, korist od uključivanja e-studenata u e-learning je nesaglediva.
E-learning može ponuditi zanimljivo, zabavno, interaktivno, vrijedno i smisleno iskustvo učenja zaposlenicima većine organizacija. Međutim, važno je da e-studente upoznate i s tehničkim vještinama i s vještinama učenja potrebnim za uspjeh u ovim novim i često visoko tehnološkim iskustvima. Od sastavljanja anketa za samoprocjenu do dizajniranja studentima usmjerenog e-learninga, organizacije za naobrazbu mogu poboljšati povrat svoje investicije u e-learning tako da osiguraju da cjelokupno e-learning iskustvo djeluje da bi se postigao uspjeh e-studenata.
Originalna verzija članka
|
