|
Trend podcastinga znatno je uznapredovao prošle godine, dostigavši 101.000.000-ti pogodak za podcaste na Googleu 13. studenog 2005. (Googleova tražilica, 2005.) za razliku od 24 pogotka 28. rujna 2005. (Campbell, 2005.). No kao što nas Gardner i Campbell podsjećaju, sama tehnologija nije novost jer su "reprodukcija uživo i audiodatoteke za preuzimanje stari koliko i sam Internet" (Campbell, 2005., str. 34). Novost je uporaba audiotehnologije kao društvenog alata koji omogućuje demokratičniju komunikaciju, pri čemu lakoća uporabe te besplatan softver i usluge pružaju prigodu za široko prihvaćenu individualnu uporabu.
Prenamjena
Jay David Bolter tvrdi da se svaka nova ili tehnologija na pomolu natječe s postojećim tehnologijama, bilo da im se suprotstavlja ili ih poboljšava. U oba slučaja, nova se tehnologija nadograđuje na staru u procesu koji Bolter naziva prenamjena, "proces kulturološkog sukobljavanja između tehnologija." (Bolter, 2001., str. 23)
Podcasting nasuprot tekstu
Podcasting se još naziva audiobloganje jer obično koristi obilježja vezana uz blogove, poput samostalnog objavljivanja na Internetu, pri čemu audio zamjenjuje tekst. (Wikipedia, 2005.) Vidjet ćemo u nastavku teksta da se ne radi samo o tome da audio zamjenjuje tekst već se izrađuju novi građevni elementi, audiodatoteke, uz koje se istovremeno koriste stari elementi, odnosno tekst.
Podcasting nasuprot radija (ili televizije)?
U jednu ruku možemo reći da se podcasti natječu s radijem, poboljšavajući radijsku, korisniku sklonu produkciju i široko prisutnu distribuciju mogućnosti Interneta. Ipak, ne možemo zaboraviti da je sredinom prošlog stoljeća radio izgubio bitku s jednom drugom tehnologijom, televizijom. Stoga bismo mogli reći da su ovdje pravi protivnici televizija ili videotehnologija, prije negoli radio ili audiotehnologija. Da pojednostavimo, auditivnost se natječe s vizualnošću.
Bez obzira na to, ne možemo zanemariti činjenicu da je internetski radio, emitiran od jednog prema mnogima, dao značajan doprinos širenju uporabe audiotehnologije na Internetu. Sljedeći korak u audioprodukciji i distribuciji bio je mnogi mnogima, a upravo distribucija u više smjerova zajedno s jeftinom i lakom produkcijom razlučuje podcasting od internetskog radija.
Višestruke tehnologije
Web mjesto na kojemu se objavljuje podcasting je mješavina audiodatoteka s tekstom koji donosi detaljne informacije o podcastu i povezanih usluga poput RSS-a i označavanja. Obuhvaća i druge oblike poput slika i drugih elemenata vizualnog dizajna web mjesta, tražilica, poveznica na druge sadržaje poput onih autora podcasta itd. Sve su ove usluge dio prenamjene radija u podcasting te znače poboljšanje i nadogradnju društvenog softvera kao dvosmjerne komunikacije u usporedbi s jednosmjernom komunikacijom – radijskim ili televizijskim emitiranjem.
U tom smislu, podcasting doživljavamo kao višestruke tehnologije (audio, tekst, slike, čak i video) koje se natječu s jednom tehnologijom (samo zvukom ili tekstom) koje preusmjeruju njezinu jednoobraznost putem svojevrsnog multitehnološkog partnerstva, unoseći u nju nova društvena i kulturna značenja. Jedna tehnologija ne može bez drugih, podcast ne može preživjeti bez partnerstva s tekstom, slikom i Internetom.
Ono što je opasno u ovoj višestrukosti jest tendencija da se smatra da su niži formati lošiji (lošije kakvoće), a viši formati bolji (bolje kakvoće). Ovome trebamo posvetiti veliku pozornost, osobito s obzirom na veliku uporabu multimedije u obrazovanju, jer bi nas višestrukost mogla usmjeriti prema ekologiji smeća, pri čemu se sve koristi, spaja, povezuje, udružuje i nadograđuje, a da se pritom ništa ne odbacuje i ne šalje u koš za smeće. Naravno, opasnost se krije u preopterećenosti informacijama.
Međutim, obrazovne su mogućnosti nepregledne, kao što nas i Campbell podsjeća. Ljudska ili "afektivna" dimenzija tehnologije poput podcastinga sa snimljenim glasom srdačnog nastavnika može studente "emocionalno i intelektualno" pripremiti za sljedeće predavanje (Campbell, 2005., str. 34) otvarajući vrata druge slušnosti (Ong, 1982.) u kojemu: "Slušanje je aktivnost. Dobra publika nikad nije pasivna." (Campbell, 2005., str. 42)
Zaključak
Budućnost podcastinga (podcasting nasuprot videobloganju)
U pogledu tehnologije, i Campbell i Wikipedia najavljuju isti trend u videoprodukciji i distribuciji, koje su već postojeća uporaba vloga ili videobloga. Video je uključen u videoblogove, zajedno, prema opisu u Wikipediji "s pratećim tekstom, slikama i dodatnim metapodacima koji stvaraju sadržaj." (Wikipedia, Campbell, 2005.) To nas ponovno dovodi do partnerstva različitih tehnologija (audio, video, tekst itd.) umjesto natjecanja u kojemu jedna tehnologija pobjeđuje ili gubi od druge.
Ljudi nasuprot podcastingu
Konačno, postoji još jedno obilježje podcasting tehnologije koje moramo imati na umu. Campbell kaže da se studenti i drugi korisnici podcasta ili "klijenti" mogu pripremati za dnevne obveze slušajući emisije na koje su se pretplatili dok jedu zajutrak, čekaju autobus, hodaju prema učionici ili čekaju u redu u školskoj kantini (Campbell, 2005.). Iako se to možda čini savršenim načinom za iskorištavanje slobodnog vremena, može pridonijeti potrošačkoj filozofiji i konzumerskom scenariju prema kojemu trčite između škole, posla i trgovine, a svaki slobodan trenutak provodite u dodiru s nekom tehnološkom aplikacijom, bio to automobil, televizor, radio, mobilni telefon ili MP3 svirač s najnovijim podcastima. Zaboravljamo na sebe i potrebu da usporimo i dio vremena posvetimo sami sebi, kao što to predlaže Carl Honore u djelu Pohvala sporosti. (Honore, 2005.)
|
