Projekt EQIBELT
Tempus projekt EQIBELT: Education Quality Improvement by E-Learning Technology (Poboljšanje kvalitete obrazovanja primjenom tehnologija e-učenja) započeo je u 9. mjesecu 2005. na zajedničku inicijativu Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci i Dubrovniku, zajedno s konzorcijem sastavljenim od 13 institucija. Projekt koordinira SRCE. Trajanje projekta je tri godine i za to vrijeme će se nastojati poboljšati kvaliteta sveučilišnog obrazovanja primjenom metoda i tehnologija e-učenja, izraditi i prihvatiti formalnopravni i tehnološki okvir te osmisliti i uspostaviti trajno održiv sustav centara potpore za e-učenje u visokom školstvu. Očekivani rezultati projekta su: (1) prihvaćanje vizije primjene e-učenja na svakom od hrvatskih sveučilišta-članova konzorcija (2) strateški i provedbeni dokumenti vezani uz implementaciju e-učenja na svakom od sveučilišta (3) minimalni tehnički standardi za projekte e-učenja na sveučilištima (4) centri potpore projektima e-učenja na svakom od hrvatskih sveučilišta-članova konzorcija i (5) pilot projekti u području primjene e-učenja.
Strateško planiranje i donošenje odluke o uvođenju e-učenja
U procesu strateškog planiranja i donošenja odluke o uvođenju e-učenja možemo izdvojiti četiri osnovne faze: (1) faza istraživanja problema, (2) faza razvijanja i izgradnje modela, (3) faza donošenja odluka i (4) faza provođenja odluke. U fazi istraživanja problema precizno smo definirali centralni problem odlučivanja te proveli situacijsku analizu koja je uključivala pregled i prezentaciju ključnih faktora i trendova vezanih uz definirani problem. U fazi razvijanja i izgradnje modela, na temelju mnogih znanstvenih i stručnih izvora, te primjera strategija e-učenja vodećih europskih fakulteta, utvrdili smo kriterije i podkriterije te alternative i razvili teoretski model za strateško planiranje i donošenja odluke o uvođenju e-učenja. Razvijen teoretski model koristio je kao podloga za anketu koja je bila strukturirana tako da izvrši prikupljanje i prioritizaciju podataka potrebnih za izradu strateških dokumenata: ciljeva uvođenja e-učenja, prednosti uvođenja e-učenja i kriterija odlučivanja važnih za strateško planiranje uvođenja e-učenja. Rezultati anketiranja obrađeni su faktorskom analizom koja je „pročistila“ postavljeni teoretski model te izvršila validaciju teoretskog modela za donošenje odluke o uvođenju e-učenja u visoko školstvo. Izgradnja poboljšanog teoretskog modela preko reduciranja većeg broja varijabli na manji broj faktora, služi za daljnje modeliranje u trećoj fazi. U fazi donošenja odluke, na temelju rezultata faktorske analize, razvijaju se modeli za višekriterijsko odlučivanje: Analitički hijerarhijski proces (AHP) i Analitički mrežni proces (ANP) koji služe kao potpora u donošenju odluke o uvođenju e-učenja u visoko školstvo. U fazi provođenja odluke definiraju se akcijski plan i kontrolni sustav pomoću kojih se provodi i kontrolira provedba odluke o uvođenju e-učenja u institucije visokog školstva u Hrvatskoj.
Provedba istraživanja
Opis istraživanja Provedba istraživanja s ciljem sistematizacije znanja od strane stručnjaka na području e-učenja u visokom školstvu kao potpore u izradi strateških dokumenata uvođenja e-učenja pripada drugoj fazi razvijanja i izgradnje modela. Pilot istraživanje je provedeno na prvoj radionici projekta EQIBELT pod nazivom Creating University E-Learning Vision and Strategy koja je održana u Dubrovniku od 3. do 5. ožujka 2006. godine. Istraživanje su provele Nina Begičević i prof.dr.sc. Blaženka Divjak s Fakulteta organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu. Kriteriji za odabir ispitanika bili su: ekspertiza u e-učenju i poznavanje učenja u okruženju visokog školstva. U anketiranju je sudjelovalo 33 ispitanika. Rezultati pilot istraživanja objavljeni su i prezentirani na konferenciji ITI 2006 (http://iti.srce.hr/): Divjak B., Begičević, N.: Imaginative Acquisition of Knowledge - Strategic Planning of E-Learning, ITI 2006. Nakon radionice, u travnju i svibnju 2006., skup anketiranih hrvatskih stručnjaka za e-učenje u visokom školstvu je proširen na 90 ispitanika (N=90). Sudionici u istraživanju bili su: prorektori Sveučilišta u Zagrebu, prodekani fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Dubrovniku, članovi vladinih tijela odgovornih za uvođenje e-učenja, članovi EQIBELT projektnog tima, sveučilišni nastavnici koji izvode kolegije online, koordinatori CARNetovih referalnih centara, članovi CARNetovog tima za standardizaciju i valorizaciju digitalnih obrazovnih materijala, predstavnici E-learning akademije (ELA), eksperti za e-učenje u SRCU i CARNetu i drugi. Od ispitanika je traženo da vrednuju ocjenama od 1 do 5 prednosti i ciljeve uvođenja e-učenja te da odrede važnost pojedinog kriterija za odlučivanje o formi uvođenja e-učenja na sveučilišta/fakultete u Hrvatskoj. Detaljni rezultati istraživanja objavljeni su i prezentirani na konferenciji IIS 2006 (http://www.foi.hr/znan_strucni_rad/konferencije/IIS/): Begičević, N., Divjak B. i Hunjak T.: Development of AHP based model for decision making on e-learning implementation, IIS 2006.
Rezultati istraživanja
Rezultate koje bismo ovdje željeli izdvojiti su prednosti i ciljevi e-učenja u visokom školstvu, od kojih je upravo povećanje kvalitete obrazovnih procesa cilj uvođenja e-učenja koji je dobio najveću prosječnu ocjenu od 4,49. Potreba za inovacijom i modernizacijom sustava sveučilišnog obrazovanja prepoznata je također kao vrlo važan cilj (4,47) koji se želi postići uvođenjem e-učenja na sveučilišta i fakultete u Hrvatskoj (Slika 1). Slika 1. Ciljevi uvođenja e-učenja na sveučilišta/fakultete Kao najvažnije prednosti uvođenja e-učenja izdvojene su: Pristupačnost znanja – on-line pristup nastavnim materijalima (4,68), Fleksibilnost učenja – neovisnost o vremenu i prostoru (4,48) i Cjeloživotno obrazovanje (4,28) (Slika 2). Slika 2. Prednosti uvođenja e-učenja na sveučilišta/fakultete Svi kriteriji vezani za strateško planiranje i donošenje odluka o uvođenju e-učenja prepoznati su kao važni, s time da su kao najvažniji, s prosječnom ocjenom većom od četiri, prepoznati sljedeći kriteriji: Organizacijska spremnost okruženja (4,38), Razvoj ljudskih resursa (4,28), Raspoloživost ljudskih resursa (4,27) i Raspoloživost temeljne ICT infrastrukture (4,24). Kriteriji koji su dobili malo niže prosječne ocjene, ali su također prepoznati kao vrlo važni su: Formalno-pravna spremnost okruženja (3,94) i Raspoloživost specifične infrastrukture (3,74) (Slika 3). Slika 3. Važnost kriterija odlučivanja za uvođenje e-učenja na sveučilišta/fakultete Prosječne ocjene važnosti podkriterija odlučivanja za uvođenje e-učenja na sveučilišta/fakultete prikazane su u Tabeli 1. Tabela 1ORGANIZACIJSKA SPREMNOST OKRUŽENJA | |
Razvojna strategija fakulteta - podrška fakulteta razvojnim iskoracima | 4,54 | Organizacijska spremnost sveučilišta/fakulteta za promjene i uvođenje e-učenja | 4,42 | Sveučilišni razvojni okvir - razvojna strategija obrazovanja na sveučilištu | 4,34 | Financijska spremnost sveučilišta/fakulteta za uvođenje e-učenja | 4,21 | RASPOLOŽIVOST TEMELJNE ICT INFRASTRUKTURE | |
Mrežna infrastruktura | 4,50 | Računalna opremljenost nastavnika i studenata | 4,43 | Tehnička opremljenost predavaonica i učionica na sveučilištu/fakultetu | 4,17 | Integralni informacijski sustav sveučilišta/fakulteta | 3,86 | RAZVOJ LJUDSKIH RESURSA | |
Sustav kontinuiranog usavršavanja nastavnog osoblja | 4,63 | Sustav kontinuiranog usavršavanja pomoćnog osoblja | 4,17 | Izobrazba studenata za upotrebu e-učenja | 4,04 | FORMALNO-PRAVNA SPREMNOST OKRUŽENJA | |
Sustav vrednovanja i kontrole kvalitete na sveučilištu/fakultetu | 4,20 | Sustav i kriteriji vrednovanja i promocije sveučilišnih nastavnika | 4,04 | Standardizacija digitalnih obrazovnih materijala | 4,03 | Zaštita intelektualnog vlasništva na državnoj i akademskoj/sveučilišnoj razini | 3,49 | RASPOLOŽIVOST LJUDSKIH RESURSA | |
Specijalizirani centar potpore e-učenju na sveučilištu | 4,56 | Raspoloživost pomoćnog osoblja za tehničku potporu e-učenju | 4,36 | Raspoloživost pomoćnog osoblja za grafičko oblikovanje, animaciju i video | 4,09 | Raspoloživost pomoćnog osoblja za metodičku potporu e-učenju | 4,08 | RASPOLOŽIVOST SPECIFIČNE INFRASTRUKTURE | |
Virtualno edukacijsko okružje | 4,31 | Integralni sustav upravljanja procesom obrazovanja | 4,06 | Repozitorij digitalnog obrazovnog materijala | 3,97 | Proizvodnja audio i video materijala | 3,61 | Mrežni videokonferencijski sustavi | 3,60 | Sustav ispitivanja uz pomoć računala | 3,57 | Video i audio streaming | 3,49 | Sustavi za simulacije i virtualnu stvarnost | 3,32 | Proces uvođenja e-učenja mora biti strateški podržan od strane sveučilišta i fakulteta. Sveučilišta trebaju unutar svog razvojnog okvira imati jasan cilj poboljšanja kvalitete obrazovanja primjenom tehnologija e-učenja. Nakon toga je potrebno na razini sveučilišta postići dogovor o namjeni i strategiji primjene e-učenja, te uspostaviti potrebne formalno-pravne okvire za vrednovanje i sveobuhvatnu primjenu e-učenja. Potrebno je osmisliti i staviti u funkciju sustav potpore sveučilišnim nastavnicima, kako bi primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija, a posebno tehnologija e-učenja, bila što jednostavnija i učinkovitija. Implementacija e-učenja na razini pojedinog fakulteta ne može uspjeti ni bez podrške i motivacije svih interesnih grupa na razini samog fakulteta. Fakulteti trebaju izraditi strateške odrednice u razvojnim planovima fakulteta za uvođenje e-učenja, osigurati izvore financiranja za uvođenje e-učenja, uspostaviti infrastrukturu za implementaciju te motivirati i omogućiti adekvatno usavršavanje pomoćnog osoblja i nastavnika za korištenje sustava podrške e-učenju. Sadašnje stanje u Hrvatskoj pokazuje da je svijest o važnosti kulture i politike kvalitete u visokoj naobrazbi velika, te da je e-učenje upravo jedan od načina postizanja željene razine kvalitete u visokom obrazovanju koja će zadovoljiti sve više zahtjeve tržišta i društva. U planiranju svog daljnjeg razvoja i unapređenja nastavnog programa i znanstveno-istraživačkog rada Sveučilišta trebaju postići visoku razinu kvalitete i kontinuirano je dalje poboljšavati. Proces razvoja nastavnog programa, znanstveno-istraživačkog rada, kompetencije nastavnog kadra temelji se na neprekidnoj prilagodbi razvoju znanosti i tehnologija i zahtjevima tržišta rada.. Danas je prihvaćena činjenica da e-učenje, kao jedna od sastavnica procesa obrazovanja, može bitno pridonijeti kvaliteti procesa obrazovanja. Tehnologije e-učenja nude nove mogućnosti kojih nema u klasičnoj nastavi u predavaonici. E-učenje može unaprijediti postojeće metode podučavanja i učenja, osigurati nove iskorake u kvaliteti, obuhvatu i raznovrsnosti prijenosa znanja i nastavnih sadržaja, učinkovito mjerenje uspjeha sudionika obrazovnog procesa i mjerenje i nadzor kvalitete obrazovanja. Sveučilišta i fakulteti trebaju izraditi i prihvatiti strateški, formalnopravni i tehnološki okvir, te standarde za primjenu e-učenja. Metode i tehnologije e-učenja potrebno je integrirati u obrazovne procese na Sveučilištima te tako uspješno promovirati primjene metoda i tehnologija e-učenja kao alata za poboljšanje kvalitete sveučilišnog obrazovanja. U okviru projekta EQIBELT nastojat će se prihvatiti vizija primjene e-učenja na svakom od hrvatskih sveučilišta-članova konzorcija, izradit će se strateški i provedbeni dokumenti vezani uz implementaciju e-učenja na svakom od sveučilišta te će se osmisliti i uspostaviti centri potpore projektima e-učenja na svakom od hrvatskih sveučilišta-članova konzorcija. Najvažniji cilj projekta EQIBELT je poboljšanje kvalitete sveučilišnog obrazovanja primjenom metoda i tehnologija e-učenja. Autorice prof.dr.sc. Blaženka Divjak i Nina Begičević će rezultate daljnjih istraživanja prezentirati na četvrtom EDEN Research Workshopu: RESEARCH INTO ONLINE DISTANCE EDUCATION AND E-LEARNING, Making the Difference, koji će se održati u listopadu 2006. u Castelldefelsu, Španjolska (http://www.eden-online.org/eden.php).
|