Uvod
Učenje na daljinu već se dugo koristi kako bi obrazovanje bilo dostupno svima onima koji nisu u mogućnosti prisustvovati redovnoj nastavi, ili pak kao nadopuna tradicionalnom obrazovnom procesu. S pojavom informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućen je novi pristup informacijama, pa tako i znanju. S time je i učenje na daljinu preraslo u učenje potpomognuto ICT-em ili e-learning. Razvijene zemlje su se s tehnologijom uhvatile u koštac u većoj ili manjoj mjeri rano i imale su vremena za prilagodbu na e-learning. Zemlje u razvoju su, međutim, tehnologiju - a samim time i e-learning - u obrazovanje počele uvoditi znatno kasnije. Unatoč znatnom broju e-learning stručnjaka u tim zemljama, prema CEENetovim informacijama njihov rad u lokalnim okruženjima tijekom proteklih godina nije doveo do masovnog korištenja e-learninga. Na tipičnom je sveučilištu u zemljama centralne i istočne Europe korištenje e-learninga vrlo ograničeno, a različiti LMS sustavi su još uvijek u eksperimentalnoj fazi. Cilj ove CEENetove radionice bio je pokazati primjere djelotvorne primjene e-learninga i omogućiti prenošenje iskustava s jedne zemlje na drugu. No iako su mnoge karakteristike sustavnog pristupa izgradnji djelotvornih sustava za učenje različitim zemljama zajedničke, razmjena iskustava i znanja između zemalja nije jednostavan proces. Naime, različite razine razvoja i prodora ICT-a mogu tražiti različite pristupe uvođenju i širenju ove vrste obrazovanja.
Program
Na radionici su se okupila 74 međunarodna stručnjaka s područja učenja na daljinu i e-learninga iz 22 zemlje, od čega najviše iz zemalja istočne Europe i kavkaske regije poput Gruzije, Azerbeđana, Armenije, Uzbekistana, Kazahstana, Ukrajine, Makedonije, Bjelorusije, Albanije i Rumunjske, ali i iz Španjolske, Njemačke, Austrije, Kanade, SAD-a, Češke, Estonije, Litve, Poljske, Švedske, Slovačke i Hrvatske. Sudionici su slušali predavanja ili prezentirali svoja iskustva u nekoj od sljedećih tematskih cjelina: - Okvir za učenje potpomognuto ICT-em
- Proces planiranja i uvođenja e-learninga
- LMS sustavi
- Osiguranje kvalitete (QA) u e-learning programima
- Dizajniranje courseware alata
- Obrazovanje nastavnika (TtT)
- Sustavi procjene znanja u e-learningu
- Evaluacija e-learning sustava te
- Intelektualno vlasništvo i pitanja autorskih prava.
U programu su sudjelovali predavači iz različitih okruženja, pri čemu su pozvani predavači bili uglavnom iz zemalja i organizacija s više iskustva na području e-learninga. Tako su među pozvanim govornicima bili predstavnici Otvorenog sveučilišta Katalunje (Universitad Oberta de Catalunya), švedskog Netuniversityja, kanadskog sveučilišta Simon Fraser, estonskog Sveučilišta pedagoških znanosti u Tallinu (Tallin University of Educational Sciences) i CARNeta, kao jedne od najiskusnijih nacionalnih mreža u svojoj regiji. CARNet je kroz prezentaciju pod naslovom „E-learning from the scratch: Implementation of e-learning in the Croatian educational community“ predstavio sustav e-learning sadržaja i podrške koji je osigurao za hrvatsku akademsku i istraživačku zajednicu, kao i pomake koji su u Hrvatskoj ostvareni u posljednjih 10 godina na području e-learninga i učenja na daljinu. Također je kroz studiju slučaja predstavljena CARNetova E-learning akademija. U sklopu radionice, za sudionike je organiziran i cjelodnevni izlet u okolicu Batumija, prilikom kojeg su se sudionici imali prilike upoznati s gruzijskom kulturnom baštinom.
10 ključnih elemenata uspješnih e-learning programa
U sklopu trodnevnog programa osobito je zanimljiva bila prezentacija stručnjaka za e-learning s Otvorenog sveučilišta Katalunje (Universitad Oberta de Catalunya), sveučilišta na kojem se nastava odvija u potpunosti virtualno. Sveučilište je osnovano 1995. godine, a danas već ima 40000 studenata iz 45 zemalja. Josep Prieto i Joan Arnedo Moreno su govorili o iskustvima svog sveučilišta i deset ključnih elemenata koje je potrebno osigurati da bi neki e-learning program bio uspješan, osobito kada se radi o programima koji se u potpunosti izvode online. Prema iskustvima s Otvorenog sveučilišta Katalunje, kod planiranja i razvoja online programa: - valja uzeti u obzir profil studenata kojima je program namijenjen
- studenti moraju imati ili steći vještine sudjelovanja u „virtualnoj“ nastavi
- nastavnici moraju steći nove vještine poučavanja i komunikacije
- uloga nastavnika se mijenja, on osim izvora znanja postaje i mentor, voditelj i savjetnik
- nastavni materijali nisu dovoljni da bi se odvijalo poučavanje
- treba koristiti više od jednog izvora za učenje
- treba stvoriti online zajednicu
- treba osigurati okruženje za učenje koje će, osim materijala za učenje, nuditi sve potrebne alate i podršku, kako nastavnicima tako i studentima
- učenje studenata valja nadgledati kao i osigurati za to potrebne alate
- nužno je osigurati kontinuiranu procjenu znanja studenata.
Predavači su spomenuli i najčešće zablude vezane uz e-learning: - prelazak na učenje uz podršku ICT-a znači i potpuno online učenje (učenje će se i dalje oslanjati na tiskane materijale)
- organizacija povremenih susreta uživo je moguća i kod potpuno online programa (pri prelasku na e-learning koji je u potpunosti online nemojte očekivati da će studenti moći povremeno doći na nastavu u učionici)
- dobar nastavnik u učionici bit će i dobar nastavnik online (to nije nužno tako!)
- studenti u online okruženju mogu biti prepušteni sami sebi (studente ne treba ostavljati potpuno same u online okruženju, postoji mogućnost da ih zauvijek izgubite)
- uspostava e-learninga je jednostavna (naprotiv, ona najčešće znači ekstenzivne i temeljite promjene sustava učenja i poučavanja)
- da bi nešto bilo e-learning, potrebno je da koristi najnapredniju tehnologiju (ne treba pretjerivati, jednostavna rješenja mogu biti idealna za pojedina okruženja).
Krajnji cilj Otvorenog sveučilišta Katalunje jest stvoriti obrazovano okruženje usmjereno na studenta putem korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Prikaz je preuzet iz prezentacije Joana Arneda i Josepa Prieta, Otvoreno sveučilište Katalunje.
Projekt e-Societies
Osim predstavnika obrazovnih institucija, mnogi od sudionika bili su i članovi nekoliko projektnih timova koji čine projekt e-Societies, punim nazivom Development of e-Societies in South Caucasus. E-Societies je projekt koji se uz pomoć njemačke konzultantske firme IMC i fondova Europske Unije provodi u tri južnokavkaske zemlje – Armeniji, Azerbeđanu i Gruziji. U sklopu projekta, sveučilišta i nacionalne obrazovne i istraživačke mreže (ARENA, AzRENA i GRENA) iz te tri zemlje dobit će sredstva za nabavu programske podrške i opreme, ali i stručne pomoći potrebne za uspostavu učenja na daljinu i e-learninga. U svakoj od tri zemlje bit će uspostavljen centar za razvoj sadržaja s adekvatnom opremom i timom stručnjaka. U uskoj suradnji s lokalnim sveučilištima bit će razvijena nastava koja će koristiti Internet. Projekt će do rujna 2007. godine voditi konzultantska firma IMC, koju je odabrala Europska komisija.
CEENet
Organizator radionice, CEENet (Central and Eastern European Networking Association) je udruženje nacionalnih akademskih, istraživačkih i obrazovnih mreža osnovano 1993. godine potpisivanjem pisma namjere o osnivanju udruženja od strane 11 zemalja. Danas CEENet ima 23 članice, uključujući i CARNet kao predstavnika Hrvatske. Misija CEENeta je koordinacija internacionalnih aspekata akademskih, istraživačkih i obrazovnih mreža u centralnoj i istočnoj Europi i susjednim zemljama, a ostvaruje je kroz promociju i podršku tehničkoj i organizacijskoj suradnji između nacionalnih mreža, podršku i organizaciju konferencija, radionica i tečajeva, pripremu i prijavu projekata na europske i druge internacionalne organizacije koje se bave promocijom i razvojem istraživačkih mreža itd. CARNet je jedna od aktivnijih članica CEENet-a.
|