|
Wikijeve Nove tehnologije za podučavanje i učenje
Centar za tehnologije učenja na Sveučilištu u Manitobi, izradio je wiki Novih tehnologija za podučavanje i učenje. Ako vas zanimaju blogovi, wikiji, audio, video, flickr, web konferencije i social bookmarking, ove su wiki stranice dobro polazište. Stvorene su da bi omogućile brz uvid u suvremenu tehnologiju i ujedno objasne njenu primjenu u okruženju podučavanja/obuke/učenja. 
Više digitalnih podataka nego prostora
Prema novoj studiji koju je izradila tvrtka za tehnološka istraživanja IDC, procjenjuje se da s obzirom na količinu proizvedenih digitalnih podataka u svijetu - nema dovoljno memorijskog prostora koji bi ih sve pohranio. Cilj ove studije bio je objasniti sve one jedinice i nule od kojih se sastoje fotografije, video zapisi, e-pošta, web stranice, trenutne poruke, telefonski pozivi i ostali digitalni sadržaji koji nas okružuju, a istraživači su također uvrstili i pretpostavku da se svaku digitalnu datoteku kopira prosječno tri puta. Kada se sve skupa zbroji, IDC je utvrdio da je prošle godine u cijelom svijetu generirana 161 milijarda gigabajta — 161 eksabajt — digitalnih podataka. To je isto kao bismo naslagali 12 hrpa knjiga od kojih bi svaka dosezala od Zemlje do Sunca. Ili zamislite 3 milijuna puta više podataka od onih pohranjenih u svim knjigama ikad napisanim, tvrdi IDC. 
Prethodna najpribližnija procjena bila je studija istraživača s Kalifornijskog sveučilišta Berkeley, koji su procijenili da je proizvodnja podataka na zemaljskoj kugli 2003. godine iznosila ukupno 5 eksabajta. Međutim, taj je izvještaj imao različitu metodiku, uključivao je neelektroničke podatke (poput analognih radio-prijenosa ili ispisanih uredskih dopisa) te se brojalo koliki bi prostor zauzimali kada bi ih se digitaliziralo. Također, brojalo se samo izvorne podatke, a ne svaku načinjenu kopiju. Za usporedbu, brojke IDC-a mnogo su veće jer uključuju sadržaj kada je stvoren i kada je reproduciran — na primjer, jednu digitalnu TV datoteku brojalo se kada je izrađena i svaki put kada je prikazana na zaslonu. Da je tvrtka IDC pratila samo izvorne podatke, njezin bi rezultat bio znatno manji. Pa ipak, čak je i brojka iz 2003. godine od 5 eksabajta ogromna jer je u to vrijeme rečeno da njen sadržaj odgovara sadržaju 37.000 Kongresnih knjižnica! Prema tvrdnjama IDC-ovog analitičara Johna Gantza, važno je razumjeti posljedice čimbenika koji stoje ove iza informacijske eksplozije poput gomile nadzornih kamera i regulativa vezanih uz čuvanje korporacijskih podataka. Zapravo, količina podataka tehnički nadmašuje prostor raspoloživ za njihovu pohranu. Srećom, memorijskog prostora zapravo ima mnogo i postaje sve jeftiniji. Jedan od razloga je i taj što se ne pohranjuje baš sve. Ne samo što se elektronička pošta briše, a i dobar dio digitalnih signala nije stvoren za pohranjivanje (npr. sadržaji telefonskih poziva). Ali čak i ako otkrića IDC-a ne ukazuju na mogućnost da će diskovni pogoni doslovno pucati po šavovima, ova studija ima zanimljive postavke. Između ostalog i zato što ukazuje da će nam uskoro trebati bolja tehnologija da bismo mogli osigurati, pronaći i pohraniti upotrebljiv materijal u ovom svemiru podataka.
|
