U ovome članku Sarah Lohnes i Charles Kinzer ukazuju na potrebu za kompleksnijim shvaćanjem internetske generacije studenata i njihovih tehnoloških navika nego što uvriježeno mišljenje nalaže. Spoznaja fakultetskih i sveučilišnih administratora da internetska generacija studenata sa svojim digitalnim navikama uči na drugačiji način i postavlja nove zahtjeve svojem okruženju učenja dovela je do promjena u mnogim sektorima akademskog života, posebice što se tiče infrastrukture kampusa, razvoja fakulteta i nastavnog plana i programa. Međutim, ovi dobronamjerni napori prilagođavanja zamijećenim potrebama internetske generacije studenata često se temelje na viziji internetske generacije kao homogene skupine korisnika tehnologije. Lohnes i Kinzer tvrde da je potrebno mnogo dublje razumijevanje studentskog korištenja tehnologije, kao i spoja tog korištenja s učenjem. Stoga oni ovdje nude malu etnografsku studiju primjene tehnologije među studentima humanističkih znanosti, čiji rezultati govore da, suprotno općim pretpostavkama, još nismo u došli do točke promjene nastavne prakse profesora i studenata. Zaključuju da bi usmjeravanje na neposredne tehnološke navike studenata moglo pružiti bolji način razmatranja složenosti integracije tehnologije na kampusu. |