Julie Foertsch, Morton Ann Gernsbacher: Kad medij prikazuje sadržaj: Korištenje jedinstvenih obilježja online komunikacije

Ožujak 2008. / godište VIII / ISSN ISSN 1333-5987

Literatura o online obrazovanju nastala tijekom posljednjih desetak godina pokazuje veliku složnost u stavovima s obzirom na pedagošku praksu nužnu za stvaranje online nastave koja je učinkovita barem jednako kao i klasična nastava (tzv. nastava "licem u lice") koju zamjenjuje. Kao što su već mnogi autori istaknuli, načela koja vode učinkovitu online nastavu slična su načelima koja su temelj učinkovite nastave u razredu. Knjiga koju su napisali Chickering i Gamson, "Sedam načela dobre prakse u dodiplomskom obrazovanju" ("Seven Principles of Good Practice in Undergraduate Education", Chickering i Ehrmann i Graham et al.), prikazuju na koji se način ta načela primjenjuju na internetsko obrazovanje, usprkos činjenici da se online nastavnici i studenti rijetko osobno susreću.

Julie Foertsch Sveučilište Wisconsin-Madison foertsch@wisc.edu Morton Ann Gernsbacher Sveučilište Wisconsin-Madison MAGernsb@wisc.edu

Uvod  Sva tri članka tvrde da učinkovito dodiplomsko obrazovanje: potiče kontakt između studenata i nastavnika razvija reciprocitet i suradnju među studentima potiče aktivno učenje pruža brzu povratnu informaciju naglašava vrijeme posvećeno zadatku donosi visoka očekivanja i poštuje različite talente i načine učenja.   Brojni su fakultetski nastavnici uključili jedno ili više tih načela u svoju online nastavu. Grupa za poduku, učenje i tehnologiju sastavila je popis od nekoliko stotina tehnološki potpomognutih strategija učenja i poučavanja koje uključuju spomenutih sedam načela, od kojih je grupa mnoge opisala kao „nezahtjevne“ — to jest, koje nastavnici i institucije visokog obrazovanja lako mogu primijeniti. Ovaj sažetak uspješnih strategija koje primjenjuju online nastavnici diljem svijeta prikazuje mnoge načine na koje Internet može podržati kritičko mišljenje, uključenost studenata i učinkovit grupni rad kao i okruženje klasične učionice, a ponekad i bolje od toga. U ovom članku predstavljamo rezultat formativne procjene dodiplomske online nastave iz psihologije na Sveučilištu Wisconsin-Madison (UW) koja ne samo da podržava sedam načela učinkovitog poučavanja, već prikazuje i osmo načelo: Primjenjuje jedinstvene prednosti i ograničenja online komunikacije radi poticanja kritičkog razmišljanja o raznim aspektima ljudske komunikacije, psihologije, sociologije i oblika interakcije između čovjeka i računala. Proučavanje autizma, kolegij za više studijske godine koji se u potpunosti održava putem Interneta, iskoristio je poučne veze između svojega sadržaja — spoznajnih i društvenih iskustava autističnih osoba — i svojega online okruženja, koje je učinkovito uklonilo neverbalne društvene znakove koji oblikuju komunikaciju u učionici. To što su bili ograničeni na online komunikaciju pomoglo je studentima da shvate složenost komuniciranja bez neverbalnih znakova ili, ako su u pitanju autistične osobe, kada je neverbalne znakove teško ili nemoguće dešifrirati te je omogućilo studentima da bolje shvate kako osobe s autizmom uspješno napreduju u online komunikaciji te što su prednosti, a što nedostatci u online komunikaciji za njih same. Ciljevi i oblik nastave Kolegij Proučavanje autizma razvila je profesorica psihologije Morton Ann Gernsbacher s ciljem boljeg upoznavanja studenata Sveučilišta Wisconsin s najnovijim istraživanjima porasta dijagnosticirane kategorije razvojnih poteškoća poznatih pod nazivom autizam. Glavni cilj ove napredne nastave za studente psihologije bio je proširiti njihovo razumijevanje autizma na način da ih se izloži razmišljanjima autističnih osoba iz prve ruke i da pripremi studente na kritičko razmišljanje i pisanje o istraživanju nakon čitanja i raspravljanja o člancima istraživača autizma, od kojih neki iznose sukobljena stajališta ili metodološke nedostatke. Uz povremenu pomoć tehničkog asistenta, Gernsbacher pruža redovite pisane povratne informacije o grupnim raspravama i pojedinačnim pismenim zadacima kao i sažet izvještaj, snimljen na video vrpci, o pitanjima za koja su studentima bila potrebna opširnija pojašnjenja. Nastava je oblikovana da ispuni ciljeve spomenutih sedam načela. Učestali zadaci, često dnevni, zahtijevaju od studenata objavljivanje tekstova na platformi za raspravu, potičući kontakt između nastavnika i studenata (Načelo 1). Sljedeći zadaci, koji od studenata zahtijevaju promišljanje i komentiranje o tekstovima koje su drugi studenti objavili na platformi za raspravu, razvijaju reciprocitet i suradnju među studentima (Načelo 2).  Reciprocitet i suradnju među 45 upisanih studenata dodatno potiču timovi od tri ili četiri osobe tijekom drugog tjedna nastave. Timovi se formiraju abecednim redom u prvoj polovici semestra; tijekom prekida između semestara, osnivaju se novi timovi na temelju izbora studenata. Timovi se sastaju jednom tjedno na jednosatnim sinkronim tekstualnim brbljaonicama, nakon čega svaki tim objavljuje izjavu o suglasnosti za čitanje i raspravu drugim timovima. Zadaci često odgovornost otkrivanja važnih podataka prenose s nastavnika na studente, promičući na taj način aktivno učenje (Načelo 3). Na primjer, tijekom drugog tjedna nastave, svaki je student odgovoran za online traženje i pronalaženje eseja autističnih osoba, a zatim slanje URL adrese eseja, zajedno s napomenama studenata, na platformi za raspravu. Nekoliko zadataka koristi tzv. tehniku "snježne grude", u kojoj je svaki student odgovoran za pronalaženje podataka koje nijedan drugi student nije prethodno pronašao, što od studenata zahtijeva da prate otkrića drugih studenata. I nastavnik i ostali studenti pružaju neposrednu povratnu informaciju o tekstovima studenata objavljenima na platformi za raspravu (Načelo 4). Nadalje, kao što predlaže Graham et al., svaki zadatak ima strogi rok koji sprječava studente da kasne sa zadacima ili da objavljuju poruke s komentarima nakon što se rasprava već usmjerila na sljedeći zadatak. Primjenom jedne druge preporuke koju je ponudio Graham et al. (2001.), rasprava i pismeni zadaci su krajnje strukturirani, nadograđeni jedan na drugi i usmjereni na pitanja koja pojašnjavaju ili izazivaju studentsko shvaćanje nastavnog sadržaja. Na primjer, nakon čitanja eseja "Why I dislike person-first language"(1999) ("Zašto ne volim kad kažu da sam osoba s autizmom", nap. prev.), koji je napisao autist i samozastupnik Jim Sinclair, studentski su se timovi sastali online u sinkronoj tekstualnoj brbljaonici da raspravljaju o tome treba li društvo poštivati želju autističnih samozastupnika da ih se oslovljava kao "autiste" ili nastaviti koristiti terminologiju gdje je riječ "osoba" na prvom mjestu (tj., "osoba s autizmom") iako se neki autistični samozastupnici protive takvom oslovljavanju. Studentima je odmah na početku rečeno da će ta petnaestotjedna nastava zahtijevati mnogo rada i da se od njih traži da prate sve zadatke, naglašavajući na taj način vrijeme posvećeno zadatku (Načelo 5). Visoka očekivanja (Načelo 6) se priopćavaju kroz dokument koji studenti trebaju pročitati prije upisa na kolegij i kroz tjedne poruke nastavnika snimljene na video vrpcu. Studentima se ne preporučuje upis na kolegij ako nisu u mogućnosti posvetiti devet sati tjedno kolegiju s obavezna tri predavanja tjedno.  Učenje i referentni materijal kolegija vrlo su raznoliki zbog nastojanja da se uzmu u obzir različiti talenti i načini učenja (Načelo 7). Studenti čitaju knjige i eseje autističnih osoba; slušaju predavanja autističnih ljudi i znanstvenika koji se bave proučavanjem autizma; gledaju dokumentarne filmove, video isječke i online predavanja profesora i drugih istraživača; čitaju i analiziraju recenzirane članke svojih kolega, ali i članke iz popularnog tiska; te istražuju osobne internetske stranice i blogove. U završnim tjednima nastave, semestarski projekt daje studentima priliku da ocijene i kreativno razmijene ono što su naučili. Poput zadataka i referentnog materijala za kolegij i ovaj projekt, koji može biti izvršen pojedinačno ili u malim timovima, poštuje različite talente i načine prikazivanja naučenog.  Semestarski projekti mogu uključivati znanstveno-istraživački rad, prezentaciju ili mapu na temu autizma; videoprodukcija, audio vrpca, CD, knjižica, ili internetska stranica čija je namjena obavijestiti javnost o nekim aspektima autizma; ili bilo koji drugi projekt koji je profesor odobrio. Konzultacije s nastavnikom o studentskim projektima (a s vremenom i konzultacije samih projekata) objavljuju se na razrednom forumu, tako da svi studenti mogu vidjeti prijedloge drugih te iskoristiti ideje i povratne informacije svojih kolega. Kroz sve ove značajke i komponente, ovaj kolegij primjenjuje svih sedam načela koja navode Chickering i Gamson (1987). Metode ocjenjivanja Tri semestara formativnog ocjenjivanja započela su kada je nastava u potpunosti prešla na online okruženje u proljeće 2004. Julie Foertsch je, kao neovisna ocjenjivačica, tražila od studenata da potpune anonimni online upitnik s 35 pitanja tijekom posljednjeg tjedna nastave; studentima je zajamčeno da se upitnik neće ocjenjivati te da ga profesori neće vidjeti. Tijekom tri semestra ocjenjivanja, 105 od 134 studenata ispunilo je upitnik, s ukupnim odzivom od 78%; uzorak je bio reprezentativan po svim mjerilima izuzev spola (Prilog 1). Na pitanje zašto su se priključili ovom kolegiju, velika većina ispitanika naglasila je svoje zanimanje za tu temu (96%) te činjenicu da kolegij ispunjava uvjete njihovog studijskog smjera (87%). Činjenica da se nastava održavala online poslužilo je kao poticaj upisa za 54% studenata; za 54%, to je bila prva online nastava na kojoj su sudjelovali. Osim upitnika, ocjenjivačica je pregledala i tematski označila završne tekstove studenata objavljene na forumu za raspravu, u kojima se od studenata tražilo da pročitaju dva članka o komunikaciji autističnih osoba u kibernetičkom prostoru, da opišu svoja vlastita iskustva u online komunikaciji tijekom semestra, te da pišu o onome što su naučili iz tih aktivnosti. Rezultati ocjenjivanja Koristeći se 5-stupanjskom ljestvicom koja se kretala od "Nimalo korisno" do "Vrlo korisno", studenti koji su pohađali kolegij Proučavanje autizma zamoljeni su da procijene koliko im je kolegij pomogao u postizanju četiri cilja učenja: u razvoju vještine kritičkog mišljenja, usavršavanju njihova razumijevanja psiholoških načela, poboljšavanju njihove vještine pisanja, te promicanju obrazovne interakcije među studentima. Studenti su također upitani jesu li kolegijem stekli korisne ideje, vještine i stavove za svoja buduća iskustva. Studenti su izjavili da je kolegij najviše utjecao na njihovu vještinu kritičkog mišljenja te je njih 87% ocijenilo nastavu izuzetno ili vrlo korisnom za razvoj tih sposobnosti. U svojim pisanim napomenama, mnogi su studenti pripisali to poboljšanje kritičkog mišljenja intenzivnoj interaktivnosti i razmjeni ideja koja se poticala na online forumu. Kao što je jedan student napisao: Asinkroni tekstovi su mi pomogli da potpunije shvatim gradivo jer sam znao da će ono što objavim pročitati drugi kolege, ali i profesor, pa me to motiviralo da se više potrudim i da se pred drugima ne predstavim u lošem svjetlu. Čitanje tekstova drugih studenata također je unaprijedilo moje poznavanje predmeta, jer su mi razmišljanja drugih pomogla da gradivo sagledam iz različitih kutova. To mi je omogućilo bolje razumijevanje. Drugi je student napisao, "mislim da je internetska 'anonimnost' svima omogućila da budu potpuno iskreni i da potaknu sebe, ali i druge, da razmišljaju u što širim razmjerima. Mislim da ovaj kolegij ne bi bio toliko koristan da se odvijao u klasičnoj učionici." Studenti su također primijetili da im je online forum pružio "priliku da stvarno raspravljaju o temama koje ponekad mogu biti osjetljive ili teško dokazive ako sjedite nasuprot nekoga tko se protivi vašim stavovima." Prema tome, online forum je studentima poslužio kao sigurna oaza za procjenjivanje tuđih ideja, kao i vlastitih. Online forum je također omogućio pristup većem broju ideja nego što bi to bilo moguće u tradicionalnom razrednom okruženju.  Kao što je jedan student primijetio: Doista su mi se svidjeli tekstovi objavljeni na razrednom forumu. Mislim da je to vrlo dobar način iznošenja razmišljanja o nastavnom gradivu i uvida u razmišljanja kolega o zadanoj temi. U uobičajenoj/tradicionalnoj učionici ima vremena tek toliko da se o nekoj temi sasluša nekolicina odabranih studenata. Nastava bi trajala vječno ako bismo saslušavali razmišljanja svih osoba o svakom obrađivanom problemu. Ova vrsta razgovora omogućila je takvu visoku razinu interakcije. Općenito, 79% ispitanika je smatralo da je ovakva, u cijelosti online nastava, izuzetno ili vrlo korisna za poticanje studentske interakcije, načela učinkovitog učenja za koje studenti često strahuju da će nedostajati u njihovoj online nastavi (Bullen, 1998; Ward, 1998). Na sličan način, u svojim pisanim napomenama, studenti su opetovano hvalili, ponekad s čuđenjem, visoku razinu studentske interakcije koju su iskusili. Ove napomene jasno pokazuju da je, za mnoge studente, online format kolegija Proučavanje autizma bio interaktivniji i poticajniji od nastave s kojom su se susretali u klasičnoj učionici. U upitniku se od studenata tražilo da odgovore na četiri pitanja vezana uz usporedbu dotičnog kolegija s drugim kolegijima za više studijske godine koje su slušali, a koji su se svi redom odvijali u klasičnoj učionici. (neki ispitanici koji su naveli da nikad prije nisu slušali kolegij s viših studijskih godina nisu bili uključeni u analizu). Usporedbom ocjena kojima su studenti opisali kolegij Proučavanje autizma može se zaključiti da su studenti primijetili da im je ta nastava oduzimala nešto više vremena i predstavljala nešto veći izazov od drugih kolegija s viših studijskih godina (Načela 5 i 6), no to ipak nije umanjilo entuzijazam većine njih prema kolegiju, koji je općenito vrlo visoko ocijenjen. Kad smo promatrali koje su elemente nastave studenti smatrali najvažnijima za svoje učenje, sva tri najcjenjenija aspekta omogućile su upravo multimedijalnost i interaktivnost online okruženja: online eseji i audio prezentacije autističnih osoba, dokumentarni filmovi i video isječci o autističnim osobama te online grupne brbljaonice. I odgovori studenata na upitnik i njihove završne grupne rasprave na forumu pokazuju da je online aspekt nastave mnoge potaknuo na kritičko razmišljanje o dinamici ljudske komunikacije i razjasnio problematiku s kojom se suočavaju autistične osobe u izravnoj ("licem u lice") komunikaciji. Prvo, mnogi su studenti primijetili da im online aspekt nastave omogućuje da budu hrabriji, uključeniji i manje nesigurni sudionici razrednih rasprava. Usporedili su svoju spremnost da na ovom kolegiju izraze mišljenje online i u pismenom obliku sa svojom rezerviranošću tijekom sudjelovanja u izravnim raspravama na drugim kolegijima gdje "svi zure u vas dok govorite" — te su slijedom toga povezali te osjećaje s iskustvom autističnih osoba.  Jedan je student napisao: Mislim da je zaista lako shvatiti koliko Internet olakšava autističnim osobama da se izraze. Možda zvuči smiješno, ali kad se sjetim naših online brbljaonica i sam se osjećam otprilike tako. Prilično sam sramežljiv u razrednom okruženju i nije mi lako sudjelovati. Često se događa, kad neko pitanje pobudi veliko zanimanje u učionici, da neću ništa reći samo zato jer svi ostali već govore. Već dugo pokušavam prevladati tu sramežljivost i mislim da sam zaista puno postigao, ali ova internetska nastava je odlična jer nudi drukčije okruženje. Svi možemo napisati i objaviti svoja mišljenja, možemo reći što želimo te, naposljetku, svi imamo priliku da nas se čuje. To mi se jako sviđa. Isto tako, mislim da sam u [online] grupnim brbljaonicama stvarno bio razgovorljiv. Nisam siguran zašto, možda jednostavno zato što je okruženje bilo manje sukobljavajuće i što sam imao priliku napisati i, ako treba, izbrisati napisano. Mogao sam reći točno ono što sam želio. Stvarno razumijem zašto se autistične osobe vežu uz Internet. Tih je i pruža dovoljno vremena da odgovorite na pitanje, svojim vlastitim tempom i tek kada ste spremni. Isto tako, drugi je student izjavio: Na ovom je kolegiju komunikacija bila vrlo važna za istinsko razumijevanje gradiva, a način na koji je bila uspostavljena omogućavao je svima da stvore vlastito mišljenje i da ga iskreno i javno iznesu. Uvidjevši koliko mi je Internet bio važan u ovom semestru, još sam više svjestan koliko je važan autističnim osobama. Kao osoba koja je pomalo sramežljiva u razrednom okruženju, na online nastavi sam se osjećao vrlo opušteno, te mogu donekle (na nekoj razini) razumjeti kako se autistične osobe čitavo vrijeme osjećaju, što je, zapravo, jedna od glavnih svrha kolegija. Ovakav je ishod zaista zanimljiv. Mnogo manji, no ipak značajan broj studenata prokomentirao je izazove isključivo online komunikacije. Udio studenata koji su naglašavali frustracije vezane uz online komunikaciju u odnosu na udio studenata koji su naglašavali prednosti takve komunikacije, bio je otprilike jedan prema pet, ali čak i oni koji su se susreli s frustracijama kažu da su naučili nešto o vlastitim i tuđim slabostima i vrlinama u različitim komunikacijskim kontekstima. Kao što je jedan studentsko rekao, "Isprva sam mislio da je komunikacija na kolegiju čudna. Jednostavno sam naviknut na izravan razgovor u učionici pa mi se ovo činilo čudnim. Skupina studenata koja, eto, izražava svoja mišljenja bez ikakvih verbalnih emocija ili gesta". Studenti su na kolegiju Proučavanje autizma razvili dublje razumijevanje važnosti online komunikacije za autistične osobe i refleksivno razumijevanje važnosti vlastite online komunikacije — i učenja. Na temelju ovih kvalitativnih i anegdotalnih dokaza, predlažemo uvođenje osmog načela učinkovite online nastave u dodiplomskom obrazovanju: Korištenje jedinstvenih prednosti i ograničenja online komunikacije radi poticanja kritičkog razmišljanja o raznim aspektima ljudske komunikacije, psihologije, sociologije i oblika interakcije između čovjeka i računala. Zaključak Ljepota kolegija kao što je Proučavanje autizma je u tome što pretvara jedan od pretpostavljenih negativnih strana online rasprava — nedostatak izravne interakcije i neverbalnih znakova (Bullen, 1998; Ward, 1998) — u refleksivan doživljaj učenja o prirodi ljudske komunikacije s razlozima za i protiv različitih medija razmjene. Gernsbacher je stvorila okruženje učenja koje je 87% od 105 studenata viših godina ocijenilo kao "izuzetno" ili "vrlo" korisnim za razvoj njihovih vještina kritičkog mišljenja; mnogi su studenti proglasili Proučavanje autizma jednim od najboljih fakultetskih kolegija koje su ikada slušali. Na temelju naše procjene studentskih reakcija na kolegij, zaključujemo da sva online nastava može ostvariti korist od stvaranja prostora u kojima se studenti koji su nesigurni govornici ili refleksivniji učenici osjećaju ugodno i sposobno razmjenjivati svoja mišljenja, istraživati ideje i raspravljati o kontroverznim temama s ostalima.  Također je moguće da se, za mnoga tematska područja, sposobnost kritičkog mišljenja o predmetu može poboljšati kombinacijom sinkrone i asinkrone komunikacije, sa smanjenim zahtjevima za izjašnjavanjem na licu mjesta ili pripremanjem pisanog odgovora na koji će samo nastavnik pružiti povratnu informaciju. Iako tek trebamo vidjeti može li se ovo osmo načelo primijeniti na granična područja disciplina, vjerujemo da proučavanje veze između nositelja učenja i procesa učenja može razjasniti mnoga iskustva u učenju. ______________________________ INFORMACIJE O AUTORSKIM PRAVIMA I CITIRANJU OVOG ČLANKA Ovaj članak moguće je reproducirati i distribuirati u obrazovne svrhe, ako se u dokument uključi sljedeće: Bilješka: Ovaj članak izvorno je objavljen u Innovate časopisu (http://www.innovateonline.info/) pod nazivom: Foertsch, J., and M. Gernsbacher. 2008. When the medium illustrates the content: Exploiting the unique features of online communication.  Innovate 4 (3). http://www.innovateonline.info/index.php?view=article&id=434 (pristupljeno 13. ožujka 2008).  Članak je ovdje pretiskan uz dopuštenje nakladnika, The Fischler School of Education and Human Services pri Nova Southeastern University.