|
Uvod - utjecaj informatičke revolucije na kartografiju
No ta prvotna namjera tijekom posljednjih je četrdesetak godina, a posebno masovnim korištenjem osobnih računala (PC) nakon 1990-ih, jednostavno prevladana. Naime, osim što je unaprijedila tehničko polje kartografije, primjena računalne tehnologije utjecala je i na stvaranje novog odnosa između procesa izrade karata i društva u cjelini. Taj je novi odnos potaknut činjenicom da je izrada karata sada dostupna svakom korisniku osobnog računala. Posljedice su, ističe Robinson (1995:predgovor), dramatične, posebno u pogledu pitanja što se kartira, tko izrađuje karte, tko koristi karte te kako se karte izrađuju i koriste. Osim toga, nastavlja autor, utjecaj informatičke revolucije na kartografiju možemo usporediti s utjecajem izuma tiskarskog stroja na izradu karata. Kada su sve karte bili zapravo rukopisi, bilo ih je manje, a grupa njihovih korisnika bila je ograničena. Izum tiskarskog stroja omogućio je izradu većeg broja primjeraka karata, što je uvelike proširilo broj korisnika. Suvremena tehnološka revolucija ide i korak dalje, omogućujući svakome da izrađuje karte. A to pak znači da se korisnici ne moraju uvijek zadovoljavati identičnom kartom, već mogu oblikovati karte koje će odgovarati njihovim individualnim potrebama.
Pojam digitalne karte
Kako bismo definirali pojam digitalne karte, korisno je poći od definicije »obične«, tj. analogne karte. Primjer sažete, ali sadržajne definicije glasi »karta je grafička predodžba geografskog prostora (Robinson, 1995:9)«. Dvije su važne funkcije karte: - karta kao medij pohranjivanja informacija potrebnih čovječanstvu
- karta kao slika svijeta koja nam pomaže razumjeti prostorne obrasce, odnose i složenost okoliša u kojem živimo
Digitalna kartografija, kao što je spomenuto u uvodu, definira se kao primjena računalne tehnologije u kartografiji. Upotreba računala utjecala je na svojevrsnu promjenu ili dopunu funkcija analognih karata. Te promjene su (Robinson, 1995:5): - digitalna baza podataka koja zamjenjuje tiskanu kartu kao medij za pohranu geografskih informacija
- kartografska vizualizacija na brojnim različitim medijima zadovoljava potrebu na koju je prije odgovarala tiskana karta
Što je, dakle, digitalna karta?
Usprkos jasnim definicijama »digitalne kartografije« kao skupa metoda i tehnika za izradu karata suvremenim računalnim tehnologijama, nije posve jednostavno definirati pojam »digitalne karte«. Je li digitalna karta svaki kartografski prikaz pohranjen u digitalnom obliku, npr. skenirana analogna topografska karta pohranjena u .tiff formatu? Ili digitalnom kartom smatramo samo onu koja korisniku omogućuje određenu interakciju, poput karte u Microsoftovom atlasu Encarta, gdje korisnik može odrediti koje podatke (slojeve) želi prikazati? Frančula (2002:150) navodi kako terminologija na području digitalne kartografije nije još potpuno razvijena i ustaljena. Dalje razlikuje pojmove: a) digitalna karta – karta u vektorskom i/ili rasterskom formatu pohranjena na nositelje pogodne za računalnu obradu. Sadrži softver i sve atribute za prikaz na ekranu monitora ili crtanje ploterom uključujući potpunu signaturizaciju, nazive i opis karte (Frančula, 2002, prema Deutsche Gesellscahft für Kartographie) b) elektronička karta – interaktivni kartografski sustav za pretraživanje i pokazivanje informacija koji se sastoji od jedne ili više karata pohranjenih u rasterskom ili vektorskom formatu i baze podataka s opisnim podacima o pojedinim objektima. Sadrži i softver za pretraživanje i pokazivanje karata i opisnih podataka na ekranu osobnog računala ili radne stanice. Osim karata i teksta elektronička karta sadrži zvuk te pokretne i nepokretne slike. S geografskog aspekta najprimjerenijim za daljnje promišljanje čini se aspekt korištenja karte (za razliku od npr. aspekta izrade karte, koja je glavna preokupacija kartografa). Korisnu klasifikaciju dijela digitalnih karata s aspekta korištenja (onih na webu) daju Kraak i Brown (2001:3, sl.1.). Dakle, digitalnu bismo kartu najjednostavnije mogli definirati kao svaku kartografsku vizualizaciju u digitalnom formatu koju je moguće prikazati na zaslonu računala ili otisnuti.
Klasifikacija digitalnih karata
Digitalne karte dijele se u dvije osnovne skupine: statične (prikaz na zaslonu nije u pokretu) i dinamične (prikaz na zaslonu je u pokretu). U obje skupine mogu se izdvojiti one kod kojih postoji samo mogućnost gledanja karte ili one kod kojih je moguć neki oblik interakcije s kartom. 
Sl. 1. Klasifikacija digitalnih karata (prema Kraak i Brown, 2001:3; modificirao i nadopunio autor) Statične karte samo s mogućnošću gledanja Takve karte najčešće su od svih digitalnih karata i vrlo su često zapravo analogne karte pretvorene skeniranjem u digitalni oblik. To je ujedno i njihov najveći nedostatak jer je gustoća informacija vrlo velika i stoga mogu biti nečitke (Kraak i Brown, 2001:4). Poželjno ih je koristiti za prikaz raritetnih karata koje bi inače korisnicima bile teško dostupne (sl. 2., URL 1.) ili pak za brzo i jednostavno pružanje prostornih informacija sadržanih na analognoj karti (npr. skenirane turističke karte (URL 2.)). 
Sl. 2. Statična karta samo s mogućnošću gledanja Nizozemski grad Amfoort na Blaeovoj karti iz 17. stoljeća (digitalna inačica)
(izvor: Dutch city maps from Blaeu Atlas 1649/1652, http://odur.let.rug.nl/%7Ewelling/maps/amfoort.gif)
Statične interaktivne karte
Za razliku od prethodnih, kod interaktivnih statičnih karata korisnik ima mogućnost pokretanja svojevrsnih radnji pritiskom na kartu (ili neki njezin dio) ili pak prelaskom pokazivačem (mišem) preko karte. Ta aktivnost u pravilu donosi neke nove informacije. Tab.1. Primjeri internetskih stranica s digitalnim kartama (inozemni izvori)
| | SAMO MOGUĆNOST GLEDANJA (“VIEW ONLY”) | INTERAKTIVNO SUČELJE I/ILI SADRŽAJ(“CLICKABLE”) | | STATIČNA KARTA | Dutch city maps from Blaeu Atlas 1649/1652 – karte u .jpeg i.gif formatu (link) | Clickable maps – povezanost s drugom web stranicom (link) Tiger Map Server Browser – mogućnost zumiranja i odabira određenih slojeva (link) National Geographic Online Maps - mogućnost zumiranja i odabira određenih slojeva (link) | | DINAMIČNA KARTA | De Weerkamer – animirani .gif (link) | Schiphol 3D-VRML – interaktivni dinamični model (link) |
Izvor: Kraak i Brown 2001 i www Interaktivnost se ovdje shvaća na više načina:
a) kao pristup nekim novim sadržajima (npr. klikom na dio karte »otvara« se nova internetska stranica (URL 3.) ili dokument (slika, zvuk, video) na CD-ROM-u, sl. 3.)
b) kao mogućnost približavanja (zumiranja) ili pomicanja karte (pan) (URL 4.)
c) kao mogućnost odabira određenih slojeva na karti i prikaza željenog sadržaja (URL 5.)
d) kao mogućnost odabira boja ili simbola na karti. 
Sl. 3. Statična interaktivna tematska karta
Klikom na određeni objekt pojavljuju se dodatni tekstualni i slikovni opisni podaci
(izvor: Microsoft Encarta Interactive World Atlas 2001) Dinamične karte samo s mogućnošću gledanja To su digitalne karte koje sadržaj vizualiziraju putem animacija. Korisne su za prikazivanje određenog tematskog sadržaja i procesa koji imaju vremensko obilježje pa se stoga često koriste za izradu karata u meteorologiji, npr. karte naoblake i kretanja zračnih masa. Opću geografsku podlogu čini satelitska karta, a animacijom je prikazano kretanje naoblake u određenom vremenskom razdoblju (URL 6.). Tab.2. Primjeri internetskih stranica s digitalnim kartama (domaći izvori)
| | SAMO MOGUĆNOST GLEDANJA (“VIEW ONLY”) | INTERAKTIVNO SUČELJE I/ILI SADRŽAJ(“CLICKABLE”) | | STATIČNA KARTA | TZ Zagrebačke županije – karte županije i mjesta (link) | GeoPortal GIS-DATA – mogućnost zoomiranja i pan (link) VIP Navigator - mogućnost zumiranja i odabira određenih slojeva Telefonski imenik HT-a – mogućnost zumiranja i pan (link) | | DINAMIČNA KARTA | Državni hidrometeorološki zavod (link) | - |
Digitalne interaktivne karte Interaktivne digitalne karte ne susreću se često na Internetu ili udrugim medijima. Za njihovu izradu koriste se tehnologije Java, JavaScript ili pak »virtual environments« u VRML-u ili QuickTimeVR-u. Posebno su pogodne za vizualizaciju trodimenzionalnih podataka jer nude mogućnost definiranja putanje, kao i odluka o smjeru i visinama (Kraak i Brown 2001:4).
Važnost digitalne kartografije
Primjena računala i ostalih elektroničkih uređaja, npr. GPS-a i satelita, donijela je niz pozitivnih rješenja koja su unaprijedila proces izrade karata. Možda je najvažnije od svega ubrzanje izrade karata. Tradicionalno, taj je proces bio vrlo dug i složen, a »nova« karta već je prilikom dovršetka proizvodnje bila zastarjela. No konstantnim prikupljanjem podataka (npr. satelitom) i njihovim unošenjem u digitalnom obliku znatno se unapređuje obnavljanje geografskog sadržaja karte. Korištenjem pisača visoke razlučivosti te plotera ubrzava se i crtanje karata, a smanjuje se i njihova cijena. Digitalna kartografija, a posebno GIS kao sustav za analizu prostornih podataka, omogućio je i izradu karata usmjerenih na potrebe korisnika te rješavanje problema koji su nekada bili teško rješivi. No digitalna kartografija uvjetovala je i jedan dvojben proces: decentralizaciju izrade karata. To je inovacija koja možemo promatrati i kao dobrodošlu promjenu, ali i kao promjenu koja može imati mnoge negativne posljedice. Kartografi gube kontrolu koju su nad procesom izrade karata imali u prošlosti (Robinson 1995:6). Kartografi su tradicionalno bili ti koji su odlučivali koju će informaciju uključiti u sadržaj karte, a koju neće. Korisnici su mogli odabrati samo one informacije koje su već bile na karti i na temelju njih stvarati prostorne predodžbe. No danas kada tiskana karta izrađena u nekoj kartografskoj instituciji nije više jedini kartografski »proizvod«, dosadašnji korisnici, »kartografski nestručnjaci« mogu izabrati koje će informacije uključiti u vizualizaciju i na koji će ih način prikazati! To pak zahtijeva promišljanje o edukaciji korisnika stvaratelja (digitalnih) karata te novoj ulozi koju trebaju imati kartografi u toj edukaciji, ali i samom stvaranju sustava za izradu digitalnih karata. Pritom je ključno razmotriti kako digitalna karta utječe na stvaranje predodžbe prostora.
Utjecaj (digitalne) karte na stvaranje predodžbe prostora
Karte već tisućljećima služe čovjeku da »vidi« svijet koji je prevelik i presložen da bi se mogao izravno vidjeti. Pritom valja imati na umu da ono što prikazuje karta nije umanjena idealna slika svijeta, već apstraktna predodžba nečega što nam je pristupačnije i razumljivije nego svijet. Tu je predodžbu netko stvorio za nas, izabirući što će i kako prikazati. Do pojave digitalne kartografije ti su stvaratelji uglavnom bili kartografi. Spomenuta predodžba može biti a) konkretna – tj. karta i b) kognitivna – predodžba »u glavi« korisnika, potencirana gledanjem karte (MacEachren 2001:v). Oblikujući navedene predodžbe mi zapravo stvaramo znanje, više nego što otkrivamo postojeće. Kako? Pojednostavljeno, gledanjem karte zapravo kategoriziramo, kombiniramo, suprotstavljamo vizualne podražaje postojećem znanju i time stvaramo novo ili mijenjamo znanje koje već postoji. Znanstveno je to objašnjeno modelom procesiranja vizualnih informacija koji proizlazi iz kognitivne psihologije. Korištenje karte može se, prema tom modelu, protumačiti kao proces stvaranja niza predodžaba na različitim razinama (MacEachren 2001:49, sl. 4.). Predodžbe nastaju kombiniranjem primljenih podražaja i već postojećih informacija. Na najnižoj razini predodžba sadrži apstraktne simbole koji predstavljaju fundamentalne objekte karte te osnovne informacije o dijelovima i njihovim odnosima (veličina, dubina vidnog polja, svjetloća...). Na idućoj razini događaju se napredniji procesi u kojima se novonastale predodžbe preispituju na temelju znanja iz dugoročne memorije. Kao posrednici u tom procesu javljaju se svojevrsni mentalni modeli koji strukturiraju ono što do sada znamo o objektima, konceptima, odnosima i procesima u svijetu te na temelju toga kategoriziraju nove informacije. Kao posljedica preispitivanja i eventualne modifikacije predodžaba oblikuje se i značenje – još jedna nova predodžba koja pak može utjecati na promjenu postojećih ili stvaranje novih mentalnih modela. 
Sl.4. Model procesiranja vizualnih informacija (prema MacEachrenu 2001:49, izradio autor). Gledanje karte shvaćeno je kao niz predodžaba koje se javljaju na svakoj razini procesiranja informacija.
Korištenje je karte, dakle, proces učenja, proces stvaranja »novog« znanja, a ne samo prenošenja informacija, što se smatra jednom od najvažnijih funkcija karata u sklopu tzv. komunikacijske paradigme kartografije (MacEachren 2001:6-7). Složimo li se s tvrdnjom da je korištenje karata = učenje, digitalna kartografija, tj. činjenica da kartu može izraditi svatko s osobnim računalom, to može imati dalekosežne posljedice na to kako doživljavamo prostor. Riječju, digitalna nam kartografija omogućuje »da svijet vidimo drugim očima«! No upravo mogućnost izrade konkretnih predodžaba (karata) predstavlja najveću »opasnost« jer korisnik često nema znanja o tome kako izraditi kartografski »ispravnu« predodžbu prostora.
Prednosti i nedostaci korištenja digitalnih karata
Do sada smo govorili o izradi digitalnih karata i mogućnostima i opasnostima koje iz nje proizlaze. Navedimo ukratko prednosti i nedostatke korištenja digitalnih karata. Prednosti: - olakšano pronalaženje (npr. automatsko pozicioniranje) podataka s prostornom dimenzijom na karti (ako je vizualizacija povezana s bazom podataka; npr. prikaz određenog naselja, adrese ili objekta – bolnice, benzinske crpke...)
- olakšana izrada i korištenje tematskih karata mogućnošću odabira slojeva na digitalnoj karti, s određenim sadržajima (npr. podaci o temperaturi, oborinama, sastavu stanovništva, gustoći stanovništva, BDP-a po stanovniku...) (sl. 5.)
- mogućnost povećavanja i smanjivanja dijelova karte (tzv. zumiranje)
- mogućnost pomicanja karte i prikaza prema želji korisnika (tzv. pan)
- korištenje funkcija hiperveza i integriranih multimedijalnih sadržaja povezanih s podacima na karti (slika, zvuk, video, animacija)
- digitalna karta na Internetu dostupna je velikom (i rastućem) broju korisnika
- digitalna karta na Internetu, pod uvjetom redovitog obnavljanja, trenutačno je najaktualniji mogući oblik kartografske vizualizacije
- digitalna karta na Internetu, povezana s bazom podataka, pruža mogućnost sinkronih i asinkronih kolaborativnih projekata (npr. u prostornom planiranju)
Sl. 5. Mogućnosti odabira sadržaja statične interaktivne tematske karte na Internetu (izvor: National Geographic Map Machine, http://plasma.nationalgeographic.com/mapmachine/) Nedostaci i ograničenja: - nedostatak lakoće u manipuliranju kartom, posebno na terenu (savijanje, preklapanje, crtanje, mjerenje na karti)
- limitirana veličina prikaza (veličina zaslona)
- rezolucija zaslona i boje ograničavaju prikazivanje detalja jer analogna karta (na papiru) ima veću rezoluciju i vjerojatno veću gustoću detalja i informacija od digitalne karte u istom mjerilu
Zaključak Kartografija je u procesu važnih promjena. Frančula (2002:184) ide čak toliko daleko da kaže: »Trebalo bi redefinirati i pojam karte tako da se odnosi na interaktivni kartografski prikaz. Ako korisnik ne može kontrolirati proces izrade karte, onda to nije karta. Ako nema mogućnosti interakcije, to također nije karta. Karta nije ni prikaz koji ne omogućuje interakciju. Ono što mi danas nazivamo kartom to su samo statički elementi karte«. Što te promjene donose u kontekstu spoznavanja prostornih pojava, struktura i procesa u kontekstu geografije? Procjenjuje se da danas 80% svih digitalnih podataka ima i geoprostornu referencu, npr. geografske koordinate, adrese i poštanske brojeve (MacEachren i Kraak 2001:3). Na koji se način, dakle, ti prostorni podaci »pretvaraju« u znanje putem digitalnih karata? Možda odgovor treba započeti s tri fundamentalne promjene:
- odgovori na pitanja tko kartira i što se kartira u potpunosti su se modificirali, otvarajući mogućnosti da svijet vidimo »drugim očima«, i u smislu subjekta i objekta kartiranja
- u kontekstu obrazovanja:
- prihvatimo li kognitivni model procesiranja vizualnih informacija kao proces učenja, onda činjenica da umjesto stvaranja kognitivnih predodžaba iniciranih gledanjem karte sada možemo izrađivati konkretne predodžbe donosi čitav niz novih situacija učenja
- korištenje interaktivnih elemenata na karti, iako još nisu istražene sve njegove mogućnosti, utječe na percepciju karte od strane korisnika, i to olakšavajući proces stvaranja »novog« znanja (Slocum i dr. 2001:75)
- kako bi se potencijalne mogućnosti koje pruža digitalna kartografija iskoristile u pozitivnom smislu, nužna je promjena dosadašnje uloge kartografije kao znanosti i struke koja se u prvom redu bavi izradom karata u disciplinu koja će, osim izrade, osigurati da digitalni sustavi za »kućnu« izradu karata pružaju dovoljno informacija najširem krugu korisnika za izradu kvalitetnih karata; pritom je nužan interdisciplinarni pristup problematici.
Digitalna kartografija, uključujući i GIS, pruža geografiji brojne mogućnosti. Neke od njih su: - naprednije prostorne analize, sinteze i modeliranja GIS-om
- ubrzavanje i pojednostavljenje (s tehničke strane) izrade tematskih karata
- povećanje kvalitete izrađenih tematskih karata
- u geografskom obrazovanju (na svim razinama)
- izradu digitalnih karata kao dio procesa spoznavanja odnosa u prostoru
- lakše razumijevanje apstraktnih predodžaba o geoprostoru pomoću novih tehnologija geovizualizacije – multimedije, interakcije, animacija i trodimenzionalnog modeliranja.
Na kraju valja istaknuti kako brojni autori navode da posljedice informatičke revolucije u kartografiji nisu još ostvarile sve svoje mogućnosti i da će se digitalna kartografija (bliske) budućnosti znatno razlikovati od one danas (Frančula 2002, Kaar i Brown 2001, MacEachren 2001).
Zahvala Članak je napisan na temelju seminara izrađenog u okviru kolegija »Tematsko predočivanje u prostornom planiranju i uređenju« na poslijediplomskom studiju Geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Zahvaljujem voditelju kolegija doc. dr. sc. Aleksandru Toskiću na pomoći u oblikovanju koncepta i prikupljanju literature.
|
