|
Komunikacijska tehnologija i obrazovanje na daljinu
Obrazovanje na daljinu započelo je prije više od stotinu godina i tijekom razvoja ovisilo je o dostupnim komunikacijskim medijima (za više informacija provedite pretraživanje weba uporabom izraza "history of distance education"). Prvi oblici obrazovanja na daljinu zasnivali su se na pismu i poštanskoj dostavi kao komunikacijskom sredstvu. Primjerice, u SAD-u je 1883. godine pokrenuto nekoliko inicijativa za stjecanje sveučilišnog obrazovanja putem dopisnih studija, a početkom 20. stoljeća počinje se pridavati veća pozornost kreiranju novih pedagoških modela za dopisne studije i standardima kvalitete za njihovo provođenje. S pojavom novih komunikacijskih medija otvaraju se mogućnosti za promjene u načinu obrazovanja na daljinu. Tako je filmski medij, ubrzo nakon uvođenja u širu uporabu, prepoznat kao potencijalna inovacija na području obrazovanja. U razdoblju nakon Prvog svjetskog rata raste interes za obrazovne mogućnosti radija, a sredinom 20. stoljeća i za uporabu televizije u obrazovanju na daljinu. Obrazovni tečajevi emitiraju se u početku na radiju i javnoj televiziji, a kasnije i putem kabelske i satelitske televizije. Komercijalne obrazovne tehnologije zasnovane na televiziji također uključuju sustave plati-po-gledanju (engl. pay-per-view) i video-na-zahtjev (engl. video on demand). Nakon tečajeva na gramofonskim pločama i audiokazetama, u obrazovanju na daljinu sve više se koriste videozapisi. S razvojem računalne tehnologije u uporabu ulaze sustavi za računalom podržano učenje (engl. computer assisted learning, CAL), kao i na računalu zasnovano poučavanje (engl. computer based instruction, CBI). U posljednjih desetak godina na području obrazovanja na daljinu posebno je popularno korištenje tehnologije multimedijalnog CD-ROM-a, a svojevrsna tehnološka i pedagoška revolucija još uvijek je prisutna u korištenju Interneta i weba. Potrebno je istaknuti da su sve do pojave Interneta dopisni studiji bili dominantan način obrazovanja na daljinu na višim i visokim školama, bez obzira na mogućnosti drugih elektroničkih medija. Za kontakte s polaznicima tečajeva obrazovanja na daljinu u početku je korištena pošta, potom telefonska veza i dvosmjerna radioveza, a kasnije telekonferencijska tehnologija. Internet je omogućio mnogo raznovrsniju interakciju s polaznicima putem elektroničke pošte, distribucijskih (mailing) lista, diskusijskih grupa i foruma, kao i pomoću videokonferencije u slučaju korištenja brzih internetskih veza. Komunikacijska tehnologija ima važnu ulogu u obrazovanju na daljinu, a njezine prednosti i ograničenja utječu na način prezentiranja informacija, interakciju s korisnicima i provjeru usvojenih znanja.
Pedagogija i metodika u obrazovanju na daljinu
Pedagogija je znanost o poučavanju. Pedagogija u obrazovanju na daljinu temelji se na većem broju klasičnih i novijih teorijskih koncepata. Pregled teorijskih škola, koncepata, teoretičara i teorija dostupan je na web stranicama Centra za online učenje i pedagogiju Sveučilišta u New Yorku, SAD (http://www.nyucolp.org/pedagogy.shtml). Naravno, osim "univerzalnih" pedagoških načela i novijih teorija, prilikom obrazovanja na daljinu potrebno je imati u vidu i pedagoške aspekte tehnologije koja se koristi u tom procesu, kao i interakcija između četiri bitna činitelja: instruktora, polaznika, sadržaja i tehnologije. U obrazovanju na daljinu posebnu pozornost treba posvetiti znanjima i vještinama instruktora ili mentora u procesu oblikovanja obrazovnog sustava, kao i u komunikaciji s polaznicima. Za uspješno korištenje online sustava za obrazovanje na daljinu važnu ulogu ima razina informatičke pismenosti polaznika, kao i korisniku usmjereno dizajniranje interakcije s takvim sustavima. Također je bitno djelotvorno motiviranje polaznika jer pomanjkanje socijalne interakcije između polaznika i instruktora/mentora te s drugim polaznicima često utječe na smanjenje interesa za obrazovni proces u cjelini. Metodika u obrazovanju na daljinu povezana je s različitim oblicima i strukturama obrazovnog procesa koji su mogući prilikom korištenja određene tehnologije. Prije svega, način interakcije s polaznicima tečaja može varirati od potpuno sinkrone (istodobne) interakcije, kao u slučaju telekonferencijskog predavanja, do potpuno asinkrone komunikacije, kao u slučaju slobodnog korištenja obrazovnih materijala na webu u bilo koje vrijeme. U nekim sustavima tijek obrazovnog procesa i redoslijed korištenja obrazovnih materijala može biti u potpunosti određen izborom i odlukom instruktora/mentora, naprema sustavima kod kojih polaznik tečaja sam bira način, vrijeme i redoslijed korištenja dostupnih obrazovnih sadržaja. Nadalje, mogući su sustavi tzv. hibridnog učenja, kod kojih je u većoj ili manjoj mjeri prisutna interakcija licem u lice s instruktorom, a obrazovanje na daljinu koristi se samo kod određenih obrazovnih sadržaja, tema ili oblika učenja. S druge strane, moguće je u potpunosti ukloniti interakciju s instruktorom te sve obrazovne sadržaje i oblike prezentirati online. Također su moguće različite varijacije u redoslijedu tema s obzirom na detaljnost ili složenost sadržaja, kao i razne kombinacije redoslijeda primjene testova znanja i prezentacije sadržaja (npr. provjera znanja može prethoditi ili/i slijediti nakon prezentacije obrazovnih sadržaja). U posljednje vrijeme obrazovanje na daljinu posebno je popularna istraživačka tema te je velik broj znanstvenih i stručnih časopisa posvećen tom području (za popis časopisa vidjeti: http://www-icdl.open.ac.uk/lit2k/journals.ihtml). U obrazovanju na daljinu, između ostalih, mogu se pronaći i sljedeće istraživačke teme: - mogućnosti primjene novih informacijskih i komunikacijskih tehnologije te načini uporabe multimedije i weba
- optimizacija izbora načina komunikacije s polaznicima (npr. sinkrona ili/i asinkrona interakcija)
- organizacija načina vođenja tečaja (način rada određuje instruktor ili/i polaznik; izbor redoslijeda prikazivanja obrazovnih modula)
- načini prikazivanja sadržaja i oblikovanje interakcije sa sadržajem
- ergonomija i oblikovanje korisničkog sučelja
- načini motiviranja, aktiviranja i animiranja polaznika tečaja
- izrada i provjera sustava za provjeru znanja.
Osim podataka o znanstvenim i stručnim časopisima, na webu se nalaze brojne kolekcije linkova na različite resurse iz pedagogije i metodike u obrazovanju na daljinu (http://people.uis.edu/rschr1/csu.htm).
CARNetov referalni centar za metodiku i komunikaciju u obrazovanju na daljinu
Zadaci Referalnog centra za metodiku i komunikaciju u obrazovanju na daljinu (http://www.carnet.hr/referalni/obrazovni/mkod.html) povezani su s izradom sadržaja i savjetovanjem iz područja pedagogije u obrazovanju na daljinu te načina interakcije s polaznicima online tečajeva i kolegija. Posebna pozornost posvećena je metodici u oblikovanju interakcije i provođenju različitih aktivnosti u obrazovnom procesu, utjecaju tehnologije na komunikaciju, kao i komunikacijskim vještinama instruktora/mentora. Osim školskih i visokoškolskih ustanova, kreatori i izvođači tečajeva za obrazovanje na daljinu su i poslovne organizacije, koje takve forme obrazovanja razviju za svoje zaposlenike ili za komercijalno tržište, tj. za druge tvrtke i korporacije, državne ustanove, obrazovne institucije i pojedince koji žele unaprijediti svoja stručna znanja i poslovne kompetencije. U zapadnim zemljama sveučilišna je ustanova često kreator i izvođač obrazovanja na daljinu za poslovne i državne organizacije. Osim toga, u zapadnim zemljama državne institucije financijski i na druge načine podupiru razvoj usluga iz područja obrazovanja na daljinu koje su namijenjene korisnicima u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju, kao i za cjeloživotno učenje (pregled izvora financiranja takvih projekata u SAD-u nalazi se na web adresi: http://www.uwex.edu/disted/funding.html). Informacije Referalnog centra bit će namijenjene oblikovanju sustava za obrazovanje na daljinu na visokim učilištima, kao i za stručno usavršavanje polaznika online tečajeva u poslovnim organizacijama. Na web stranicama Ministarstva znanosti i tehnologije nalaze se linkovi na nastavne materijale na webu za mnoge kolegije na sveučilištima u Hrvatskoj (http://www.mzt.hr/virtus/pregled.asp). Nažalost, među njima nema mnogo metodički razrađenih te sadržajem i dizajnom kvalitetno opremljenih online sveučilišnih kolegija. S druge strane, mnoge poslovne organizacije u Hrvatskoj već razvijaju i primjenjuju online tečajeve za stručno obrazovanje zaposlenika.
Aktualni i budući trendovi u obrazovanju na daljinu
S pojavom Interneta online obrazovanje može biti dostupno svim korisnicima Interneta u svijetu, za što je dobar primjer Otvoreno sveučilište u Ujedinjenom Kraljevstvu (http://www.open.ac.uk), jedna od najuspješnijih organizacija za obrazovanje na daljinu. Drugi aktualan trend jest obrazovanje na daljinu koje je besplatno ili su troškovi vrlo mali. Na primjer, na sveučilištu Massachusetts Institute of Technology (MIT) u SAD-u postavljeni su na web nastavni materijali za više od 500 kolegija iz 33 discipline te su tako učinjeni besplatnima svim korisnicima Interneta u svijetu. Osim toga, neke stručne organizacije svojim članovima omogućuju korištenje više od stotinu vrhunski izrađenih online tečajeva uz vrlo nisku naknadu, na primjer Association for Computing Machinery – ACM (http://pd.acm.org/pd.cfm) i Institute of Electrical and Electronics Engineers – IEEE (http://www.computer.org/distancelearning/). Zanimljivo je da su i u Hrvatskoj po vrlo povoljnoj cijeni komercijalno ponuđeni online informatički tečajevi i publikacije (tvrtka Pro-Mil u Hrvatskoj ima ponudu online informatičkih tečajeva i publikacija po cijeni od 10 do 25 kuna po tečaju za jednog korisnika: http://www.pro-mil.hr). Način komunikacije s korisnicima u tečajevima za obrazovanje na daljinu mijenja se s uvođenjem brzih internetskih veza pa se za prikazivanje informacija sve više koriste videozapisi, tj. webcasting i video-na-zahtjev, a posebno je popularno snimanje i pohranjivanje videozapisa predavača i njihovih cjelovitih predavanja s prikazom slajdova koji su pritom korišteni. Suvremena komunikacijska tehnologija podržava brze bežične veze prema Internetu, za što je najbolji primjer tzv. bežično sveučilište, odnosno 10.000 izdanih bežičnih kartica, 2.000 studenata dnevno u bežičnoj vezi i 650 točaka bežičnog pristupa računalnoj mreži na Sveučilištu Carnegie Mellon u SAD-u (http://www.cmu.edu/computing/wireless/). Uvođenjem brzih internetskih veza u mobilnoj telefoniji bežični pristup Internetu bit će moguć s gotovo svake lokacije, što će povećati mogućnosti za sinkrone oblike audiovizualne interakcije instruktora/mentora i polaznika tečaja. Još jedan zanimljiv primjer uvođenja novih tehnologija odnosi se na tzv. fakultet bez papira, koji je u najvećoj mjeri ostvaren na Des Moines Area Community College (http://www.dmaccwest.org/) u državi Iowa, SAD, na kojem svi studenti koriste ručna iPaq računala povezana u bežičnu mrežu, a najveći dio obrazovnih materijala dostupan je u elektroničkom obliku. Na kraju, u tijeku je i oblikovanje tehnologija koje će omogućiti virtualnu stvarnost (u posljednje vrijeme posebno su popularni online virtualni posjeti sveučilištima, među kojima se posebno ističe virtualno razgledanje University of North Texas u SAD: http://www.unt.edu/virtualtour/) i uporabu nosivih računala (engl. wearable computers; http://www.mindfrog.net/new/links.htm) u obrazovanju na daljinu. U skorijoj budućnosti moguće je očekivati sve veću mogućnost pristupa kvalitetnim obrazovnim sadržajima s bilo koje lokacije i u bilo koje vrijeme, bežičnom internetskom vezom i uz relativno prihvatljive troškove korištenja obrazovnih sadržaja, a izrada obrazovnih sadržaja bit će bitno pojednostavljena i ubrzana uporabom videotehnologije (komercijalni primjer: http://www.tegrity.com/demo.html). Neizbježan je zaključak da suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija ima velik utjecaj na metode obrazovanja na daljinu i mogućnost komunikacije između polaznika tečajeva i studenata s osobama koje su nastavnici, mentori ili instruktori u obrazovnom procesu. Međutim, u isto vrijeme mnogo su veći zahtjevi za kompetencijom instruktora/mentora i polaznika u korištenju tehnoloških mogućnosti te na području svladavanja znanja i vještina koje se odnose na suvremene pedagoške metode i djelotvornu međuljudsku interakciju u takvom obrazovnom procesu.
|
