Irene Le Roux: Suradnja Južnoafričke Republike i Švedske na e-learning projektu – Južnoafrička perspektiva

Veljača 2004. / godište IV / ISSN 1333-5987

Međunarodna suradnja na razvoju tečajeva i kolegija dovodi do poboljšanja kvalitete. Učenje pomoću weba omogućuje i suradnju s međunarodnim stručnjacima te tako stručno znanje postaje dostupno studentima na globalnoj razini.

Irene Le Roux University of Pretoria

Ovaj članak opisuje južnoafričku perspektivu projekta suradnje s jedne strane, Odsjeka za obrazovanje medicinskih sestara (Department of Nursing Science) i Odsjeka za učenje na daljinu i inovacije u obrazovanju (Department of Telematic Learning and Education Innovation) Sveučilišta iz Pretorije (University of Pretoria) te s druge strane Odsjeka zdravstva, znanosti i matematike, kao i Laboratorija za učenje Tehnološkog instituta iz Blekingea u Švedskoj. Cilj projekta bilo je zajedničko osmišljavanje i izvedba programa obuke medicinskog osoblja, koristeći pritom između ostaloga web i videokonferencije. U ovom su web podržanom tečaju mogli sudjelovati studenti iz različitih kulturalnih, socijalnih i nacionalnih sredina. Ovaj se rad usredotočuje na iskustva i percepcije voditelja projekta, predavača i južnoafričkih studenata. 1 Iz perspektive južnoafričkog voditelja projekta 1.1 Analiza Odsjek za obrazovanje medicinskih sestara Sveučilišta iz Pretorije i Odsjek zdravstva, znanosti i matematike Tehnološkog instituta iz Blekingea započeli su razmjenu predavača i studenata 1999. godine. Tijekom 2000., 2001. i 2002. godine došlo je i nekoliko uzajamnih posjeta djelatnika Odsjeka za učenje na daljinu i inovacije u obrazovanju i Laboratorija za učenje Tehnološkog instituta iz Blekingea s ciljem da se: uspostavi povjerenje provjeri da će obje institucije od projekta imati koristi osigura da obje institucije imaju uvjete za e-learning odredi sadržaj obrazovnog programa koji se uklapa u kurikulume obiju institucija odredi vremenski plan projekta obje institucije slože i obvežu da će se pridržavati plana projekta Planovi za projekt predani su različitim institucijama kako bi se osigurala sredstva za njegovo provođenje. Sredstva za projekt osigurala je Švedska agencija za obrazovanje na daljinu (Swedish Agency for Distance Education – DISTUM). Za vrijeme posjeta švedskih partnera u svibnju 2002. sastavljen je prijedlog projekta, koji je uključivao plan projekta, proračun i teme istraživanja. Taj su dokument potpisali svi partneri, a od strane južnoafričkih partnera dokument je prihvaćen kao ugovor. Prema planu projekta prvi je modul trebao biti razvijen i dostavljen u kolovozu 2002. kao probna aktivnost, a drugi je trebao biti završen u veljači 2003. Oba bi modula u WebCT-u razvio Odsjek za učenje na daljinu i inovacije u obrazovanju. Bilo je predviđeno da bi taj projekt mogao rezultirati različitim publikacijama i konferencijskim radovima. Godine 2002. Sveučilište iz Pretorije i Tehnološki institut iz Blekingea potpisali su i službeni Međunarodni memorandum o suradnji. 1.2 Faza dizajniranja i probni pokušaj Kao što je bilo i planirano, pokusni je modul razvijen i prezentiran u kolovozu 2002. Za upoznavanje studenata korištena je videokonferencija, što su studenti iz obje države smatrali vrlo korisnim. Modul je bio izvrsna proba i omogućio je rješavanje mnogih problema koji su se pojavili. 1.3 Ocjena probnog pokušaja i promjena LMS-a (Learning Management System) Krajem listopada 2002. švedska je delegacija posjetila Južnoafričku Republiku kako bi ocijenila projekt i sastavila program za 2003. godinu. Za vrijeme posjeta južnoafrički članovi tima obaviješteni su da će se u budućnosti umjesto WebCT-a kao LMS koristiti LUVIT. Švedski je tim kao razlog takve promjene naveo činjenicu da će se LUVIT koristiti za cijeli program koji će predstaviti Tehnološki institut iz Blekingea te da bi švedskim studentima bilo nezgodno koristiti samo jedan modul napravljen u WebCT-u. Članovi tima iz Južnoafričke Republike naveli su da bi u tom slučaju njihovi studenti morali raditi u dva različita sustava. Međutim, njihovi protesti nisu uvaženi. Članovi južnoafričkog tima zbog te su se odluke osjećali frustrirano te kao da u toj raspravi nisu imali izbora. 1.4 Implementacija novog LMS-a Posljedica promjene LMS-a bila je potreba za opširnom podukom studenata iz Južnoafričke Republike od strane TLEI-a tijekom siječnja 2003. TLEI je osigurao i općenitu podršku studentima i profesorima pri korištenju LUVIT-a te je organizirao tri videokonferencije. 1.5 Ocjena Iskustvo stečeno na tim projektima potvrdilo je da su pri bilo kakvoj suradnji od najveće važnosti sljedeća pitanja: izbor dobrog partnera za suradnju osigurati da se obje strane pridržavaju ugovora o suradnji u fazi planiranja takvog projekta osobito su važni sastanci timova licem u lice u planiranje treba uključiti i razlike u sezonskim praznicima na institucijama na sjevernoj i južnoj polutci 2 Iz perspektive južnoafričkih predavača 2.1 Zajednički razvoj tečaja Zajednički razvoj sadržaja tečaja od vitalne je važnosti. Tim je stoga uočio kako je ključno da predavači uključeni u projekt tijekom faze razvoja budu u stalnom kontaktu. Kontakti su održavani putem e-pošte i telefona te putem barem jednog ili dva susreta (osobnim kontaktom ili videokonferencijom). Također su se složili da za razvoj pojedinog modula treba osigurati najmanje 6 mjeseci. 2.2 Tempiranje modula u akademskoj godini na sjevernoj i južnoj polutci Pokazalo se da je zbog različitih vremenskih organizacija semestra na sjevernoj i južnoj polutci problem odrediti vrijeme održavanja modula. Studenti u Južnoj Africi morali su početi s modulom tjedan dana nakon službenog početka akademske godine. To je predavačima i osoblju na TLEI-u ostavilo malo vremena da studentima pomognu pri orijentaciji. Vrijeme početka programa trebalo bi planirati otprilike godinu dana unaprijed kako bi predavači mogli uskladiti datume i rasporede. 2.3 Upotreba engleskog jezika za komunikaciju Engleski je jezik drugi jezik svim studentima koji su sudjelovali u programu u Južnoafričkoj Republici, a i u Švedskoj. Predavač je primijetio da studenti nisu uvijek mogli adekvatno izraziti svoje stavove. 2.4 Administrativna pitanja I u probnom i u drugom modulu bilo je problema s dostupnošću materijala za učenje (neispravne zaporke, čekanje dopuštenja studentima za korištenje materijala, internetski linkovi koji ne rade itd.). Predavač stoga smatra da je module potrebno unaprijed testirati na grupi studenata koji bi se za to dobrovoljno prijavili kako bi se prepoznali i spriječili mogući problemi. Druga administrativna pitanja koja treba riješiti prije početka programa jesu prijave studenata te pristup elektroničkim dnevnicima u knjižnicama u obje zemlje. 2.5 Profil studenata Južnoafrički studenti probnog modula bili su studenti na magistarskom studiju društvene zdravstvene zaštite, dok su studenti iz Švedske upisali tek osnovni kvalifikacijski studij o javnom zdravstvu. Ista je grupa južnoafričkih studenata korištena i u drugom modulu, dok su studenti u Švedskoj bili zamijenjeni grupom sastavljenom od studenata iz različitih zemalja koji su upisali magistarski studij o javnom zdravstvu. Nadalje, studenti u Švedskoj u oba su slučaja dolazili iz različitih profesionalnih okružja. Kao rezultat toga predavači su u svakoj zemlji naglasak stavljali na različite aspekte sadržaja modula, odnosno na one koji su za njihov tečaj bili od osobite važnosti. 2.6 Suradnja među studentima Studenti su u oba modula morali pripremati grupne zadatke. Za vrijeme probnog pokušaja studenti obiju strana radili su zajedno u grupama, što ih je prisililo na interakciju i suradnju. Međutim, za vrijeme drugog modula grupe nisu uključivale studente iz obje zemlje, zbog čega su se južnoafrički studenti osjećali izolirano.   2.7 E-learning okružje - koji komunikacijski alati su djelotvorni? Studenti u Južnoafričkoj Republici samo su dva tjedna proveli na fakultetu, a pristup računalima i Internetu bio im je ograničen. Na primjer, dva od pet južnoafričkih studenata morala su putovati oko sat vremena kako bi došli do obrazovnog centra u kojem su imali pristup računalu s internetskom vezom. Za te su se studente morala pronaći alternativna rješenja pa su im materijali za učenje slani u tiskanom obliku. One južnoafričke studente koji su imali pristup Internetu (u svakoj od grupa) koristilo se kako bi objavljivali grupne zadatke te održavali komunikaciju sa studentima iz Švedske. Studenti u Južnoafričkoj Republici uglavnom su komunicirali putem telefona ili telefaksom, dok su Internet koristili samo kako bi objavljivali zadatke. Za njih su videokonferencije sa studentima iz Švedske bile vrijedno iskustvo zahvaljujući kojem su kontakti u sljedećem modulu bili osobniji. Zaključeno je da je uvodna videokonferencija bila vrlo korisna kao mehanizam za pokretanje programa, dok je sljedeća konferencija smatrana nužnom kako bi se omogućilo komentiranje zadataka i sadržaja programa. Potvrđeno je i da videokonferencije moraju biti vrlo dobro strukturirane te da svaki student unaprijed mora biti upoznat s onim što će se od njega za vrijeme takve konferencije očekivati. 3 Iskustvo studenata Tri od četiri južnoafrička studenta imala su tek ograničeno iskustvo s radom na računalu pa su web učenje doživjeli kao vrlo neosobno. Prelazak s WebCT-a na LUVIT izazvao je osjećaj nesigurnosti. Promjena je izazvala ogorčenje i stoga što su studenti WebCT smatrali općenito ugodnijom platformom. 4 Zaključak U cjelini, suradnja pri pripremi i prezentaciji sveučilišnih tečajeva na webu za sve je članove južnoafričkog tima bila vrijedno iskustvo, iz kojeg su mnogo toga naučili.