|
Prvo od predavanja održano je u Novinarskom domu i bilo je posvećeno intelektualnom vlasništvu i borbi protiv softverskih patenata, dok je drugo predavanje, održano na FERu, imalo naglasak na razvoj slobodnog softvera. Zajedno s kolegama iz nekoliko domaćih i stranih medija imali smo priliku provesti nekoliko sati u društvu ovog zanimljivog sugovornika i postaviti mu mnoštvo pitanja o njegovim trenutnim inicijativama i prošlim uspjesima. Ovom prilikom zahvaljujemo g. Tomislavu Medaku iz Multimedijalnog instituta na pomoći pri realizaciji ovog razgovora.
U razgovoru Stallman se pokazao osjetljiv na upotrebu termina GNU/Linux, Open Source i intelektualno vlasništvo. Kako su u posljednje vrijeme posebnu pažnju pobudili njegovi istupi u kojima se obrušio i na druge velike inicijative na području zaštite autorskog i srodnih prava, poput Creative Commons licence, imali smo priliku iz prve ruke saznati što o tome svemu misli ovaj svojevrsni ”guru” slobodnog softvera.
Na pitanje zašto se toliko protivi samom spominjanju termina Open Source, Stallman je kazao kako termini slobodni softver i Open source pripadaju dvama različitim pokretima koji se baziraju na različitim postavkama. Zagovaratelji slobodnog softvera, poput Stallmana osobno, zalažu se za slobodu dijeljenja i slobodu zajedničkog stvaranja. Stallman osobno smatra da softver koji nije slobodan škodi društvu i njegova se organizacija bavi razvojem slobodnog softvera kako bi to izbjegli. S druge strane, njegov je stav da Open Source pokret prvenstveno promovira razvojni model softvera za koji smatraju da je tehnički superioran i koji obično daje tehnički naprednije i kvalitetnije rezultate.
Iskoristili smo priliku pitati ga i o GNU/Linuxu, odnosno zašto inzistira na potenciranju prefiksa GNU. Stallman je istaknuo da osobno to voli izgovarati GNU-slash-Linux ili GNU-plus-Linux, budući da naziv GNU Linux može kod slabije informiranih izazvati zabunu ili krivu interpretaciju. Stallman smatra da anegdota o Linuxu kao Linusovom projektu pokrenutom iz zabave može biti zanimljiva, ali da operativni sustav GNU/Linux postoji zato što su tisuće ljudi bile spremne žrtvovati mnogo vremena i napora. Po Stallmanu, ako bi sadašnji i budući korisnici GNU/Linuxa mislili da taj sustav duguje svoj nastanak prvenstveno Linusu, onda bi bili skloniji slijediti i njegovu filozofiju koja je dijelom štetna za slobodni softver. Zanimalo nas je i zašto je uskratio podršku Creative Commons inicijativi upravo u trenutku njene šire afirmacije, o čemu dodatno možete pročitati u okvirima koji prate ovaj tekst.
Umjesto zaključka
Za kraj osvrnuti se na djelovanje Richarda Stallmana, koji pobuđuje pažnju gdje god se pojavio i uz koju temu se angažirao, nije nimalo jednostavno. Njegov rad na prvim verzijama GNU javne licence omogućio je stvaranje, ili kako on to voli reći, produljivanje kulture dijeljenja, u ovom slučaju softvera i informacija. Stallman je vjerojatno najzaslužnija osoba za kreiranje svojevrsnog pravnog i institucionalnog okvira pod kojim je moguće besplatno distribuirati, modificirati i koristiti softver i druga autorska djela.
Pod njegovim utjecajem nastali su brojni pokreti i inicijative za slobodnim kretanjem znanja i informacija. GNU-Linux kao besplatni, a sasvim upotrebljivi operativni sustav i brojne njemu pripadne aplikacije, također besplatne za korisnike, omogućile su pristup tehnologiji i znanju koji se inače plaća. Bez njegove i sličnih inicijativa ta bi tehnologija i znanja možda mnogima ostala nedostupna. Čak i razvijene i gospodarski jake zemlje, poput Njemačke, uvode poznavanje i korištenje slobodnog softvera kao dio obrazovnog curriculuma.
Ipak, Stallmanov stil i karakter trpe određene kritike. Neki njegovi stavovi (poput poznate izjave kako se softver ne smije prodavati te kako svi programeri koji razvijaju komercijalni softver trebaju naći neki drugi posao jer je njihovo djelovanje antidruštveno) umanjili su uspjehe GNU licence i Free Software Foundationa kojem je na čelu.
Nadalje, iako su njegove zamjerke Creative Commons setu licenci djelomično opravdane, način na koji ih je iznio nanio je štetu ne samo Creative Commonsima i srodnim programima već i svim srodnim inicijativama. Upravo zbog svoje reputacije i imena, Stallman bi prvi trebao biti svjestan važnosti promicanja ovakvih inicijativa i osjetljivosti njihovog položaja. Žestoka kritika u trenutku kada se Creative Commons napokon etablirao kao učinkovit način zaštite autorskih sadržaja sasvim je kontraproduktivna.
Isto tako, njegove kritike na račun EU krivo su usmjerene i podsjećaju na predrasude koje prema EU gaje različiti think-tankovi s američke Istočne obale, miljea kojemu Stallman u biti i pripada. Govoriti kako je EU nedemokratična i kako je njena zakonodavna praksa netransparentna i, u slučaju softverskih patenata, opasna za društveni napredak i slobodan tok informacija i znanja, a istovremeno se nigdje ne osvrnuti na američku zakonodavnu praksu (gdje su softverski patenti i smišljeni i prvi uvedeni) nije korektno.
Ostaje za nadati se kako će se Stallman ipak posvetiti daljem usavršavanju svojeg životnog djela – GNU General Public Licence (www.gnu.org) čija se treća verzija s nestrpljenjem očekuje, a u kojoj se među ostalim govori i o pitanju prava nad sadržajem emitiranim putem Interneta.
O softverskim patentima
Smatrate li da li su svi softverski patenti loši?
Stallman: Svi softverski patenti su loši zato što su opasni kako za one koji razvijaju softver, tako i za one koji se njime koriste, zato što i korisnici mogu biti tuženi za korištenje softvera koji vrijeđa nečiji patent. Svatko tko želi razvijati softver treba biti slobodan u njegovom razvoju. Sustav u kojem netko može biti tužen zbog koda koji je sam napisao u programu kojeg sam razvija jednostavno nije dobar. Ovakva situacija se ne događa niti na jednom drugom području ljudskog djelovanja i s njime povezanog patentnog prava. Primjerice, patenti u automobilskoj industriji, premda imaju velike ekonomske posljedice odnose se na vrlo usko područje tehnike i zahvaćaju vrlo malen broj poslovnih subjekata koji se bave razvojem i prodajom automobila. S druge strane, softverski patenti zahvaćaju milijune ljudi i usporavaju ili čak zaustavljaju napredak, pogotovu zato što otežavaju edukaciju i slobodno kolanje informacija – ne čine uslugu društvu, što je ratio iza patentnog sustava, već se može reći da su direktno asocijalni.
Intelektualno vlasništvo jedan je od pojmova na koje ste posebno osjetljivi, možete li našim čitateljima razjasniti što vas toliko smeta kod ovog pojma?
Stallman: Intelektualno vlasništvo je umjetan termin kreiran kako bi se na isto mjesto svrstali koncepti koji nemaju mnogo dodirnih točaka, kako bi ih se promatralo i razmatralo u istom svjetlu. Odvjetnici i mediji vole koristiti skupni termin intelektualno vlasništvo za pojmove poput autorskog prava (copyrighta), žigova (trademarka), patenata i drugih pravnih pojmova koji nemaju mnogo toga zajedničko.
Nadalje, temin intelektualno vlasništvo skriva presumpciju da o njegovim objektima razmišljamo u analogiji s običnim vlasništvom nad stvarima. Informacija se bez velikih napora može umnožiti i dijeliti, dok sa stvarima to nije slučaj. Zato smatram da je intelektualno vlasništvo pojam koji je najbolje zaboraviti i ne koristiti, a zaštićena prava treba nazivati pravim imenom – autorskim pravom, patentom ili čime već
Da li razvoj i upotreba slobodnog softvera mogu imati šire društvene posljedice?
Stallman: Ne znam da li problem softverskih patenata ima šire društvene posljedice, no posljedice o kojima govorim su dovoljno važne. Razvoj i korištenje softvera su dovoljno važne posljedice da se zabrinemo, ali činjenica da je Europska Unija spremna prihvatiti tako štetnu praksu kao što je mogućnost registracije softverskih patenata znak je slabosti EU.
Vaše predavanje u Novinarskom domu posebno se okomilo na zakonodavnu praksu EU, no čini se da je EU zasad odustala od softverskih patenata?
Stallman: Prošlogodišnje odbacivanje Direktive koja je trebala omogućiti primjenu softverskih patenata u EU nije završetak borbe protiv softverskih patenata. Koliko mi je poznato, u ovom se trenutku priprema draft nove Direktive koja bi ponovo trebala otvoriti vrata softverskim patentima. Većina ljudi nisu eksperti na području prava ili tehnologije, a velike korporacije zapošljavaju stručnjake s oba područja koji mogu utjecati na draftove budućih odluka. Ako vi sami niste stručnjak i na području prava i na području modernih tehnologija teško ćete sagledati sve implikacije neke Direktive. Poznajem ljude koji su radili za EU na pripremanju novih direktiva koji su mi prenijeli svoja iskustva. Kada bi isticali da je ova ili ona odredba štetna za prava korisnika i javnosti, takve odredbe nisu bivale otklanjane već bolje skrivane.
O EU i međunarodnim organizacijama
Čini se da baš ne volite EU, a predavanje držite u zemlji koja se sprema (i nada) postati njenim članom?
Stallman: Softverski patenti su ilustrirali postojanje problema koji su mnogo širi od samog pitanja registracije softverskih patenata. Europska Unija treba omogućiti svojim građanima da direktno učestvuju u donošenju Direktiva, a trebala bi i značajno pojačati ulogu Europskog parlamenta. U ovom trenutku mislim da EU nije dovoljno demokratična i buduće članice bi trebale dobro razmisliti žele li postati njen dio.
Poznati ste i po kritici rada ostalih multilateralnih foruma i organizacija, pogotovo Svjetske trgovinske organizacije?
Stallman: Iskreno, mislim da Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) treba raspustiti. Uglavnom podržavam prosvjede protiv WTO-a, poput onog u Seattleu (za vrijeme Ministarske konferencije 1999.) Tamo je bilo različitih gledišta i ne slažem se sa svima, ali sam definitivno protiv sporazuma o minimalnim plaćama. Slično je i sa Svjetskom organizacijom za intelektualno vlasništvo (WIPO) koja zastupa i svojim djelovanjem promovira prvenstveno prava i interese nositelja autorskog prava i patenata.
Stallman protiv Creative Commonsa
Osim polemike s Torvaldsom, Stallman je nedavno ušao u okršaj s jednom poznatom inicijativom iz svijeta slobodnog/open source softvera. Evo kako je objasnio razloge zbog kojih je uskratio podršku Creative Commons setu licenci:
Stallman: Povukao sam svoju podršku za Creative Commons set licenci zato što je vodstvo projekta odlučilo podržati takve licence koje osobno ne mogu prihvatiti, čak ni ako su u pitanju umjetnička djela. Ne mislim da sva umjetnička djela trebaju biti besplatna. Vjerujem da sav softver treba biti slobodan, slobodan za upotrebu, a korisnici softvera trebaju biti slobodni da koriste softver i prilagođavaju ga svojim svakodnevnim potrebama, praktičnim stvarima, a taj argument se ne odnosi na autorska djela koja su od koristi društvu.
Mislim da postoje dvije osnovne slobode koje bi ljudi uvijek trebali imati. Jedna od njih je sloboda da se bez naplate distribuiraju vjerne kopije djela, bilo kojih djela. Druga sloboda za koju se zalažem jest sloboda uzimanja malih dijelova autorskih djela i stavljanja tih dijelova u druga djela. Originalne verzije Creative Commons licenci sadržavale su prvu od navedenih sloboda, slobodu distribuiranja kopija zaštićenih djela, no onda su usvojene neke nove varijante koje ne garantiraju te osnovne slobode. U smislu prava koje korisnici sadržaja imaju, Creative Commons licence nemaju osnovni zajednički set prava, i to je osnovni razlog zašto sam povukao svoju potporu.
Nadalje, Creative Commons promovira se gotovo kao brand. Možete čuti kako će se ovaj ili onaj sadržaj zaštititi Creative Commons licencom. Što su vam rekli s tim? Ništa. Vi ne možete znati koja će od licenci na kraju biti upotrijebljena niti koja ćete imati prava. To je za mene neprihvatljivo.
Treća verzija GNU GPL – General Public Licence
Što podrazumijevate pod pojmom copyleft i mislite li da vaša GNU javna licenca može ”preživjeti” na sudu?
Stallman: GNU GPL licenca je najpopularnija licenca za izdavanje slobodnog softvera, dakle softvera slobodnog za upotrebu, umnožavanje i mijenjanje i prilagođavanje. Preko dvije trećine nekomercijalnog softvera izdano je pod GNU licencom. Copyleft je način zaštite softvera kao slobodnog softvera na način da sve buduće modifikacije, razvoj i unapređenja također ostanu u domeni slobodnog softvera.
GNU General Public Licence (opća javna licenca/dozvola) samo je jedna od mnogih softverskih licenci koja omogućuje programima izdanima pod tom licencom da postanu slobodnim softverom. Na vaše drugo pitanje nemam odgovor, iako smatram da može. Mi naravno ne želimo poticati sudske sporove, ali vjerujemo u sudsku održivost GNU opće javne licence (GNU GPL).
Kako napreduje rad na trećoj verziji GNU licence? Imate li široku podršku?
Stallman: Rad na trećoj verziji licence napreduje prema planu. Kroz prošlu i tekuću godinu organiziramo veliki broj posjeta i tribina kako bi promovirali vrijednosti sadržane u GNU licenci. Isto tako, izrada GNU GPL v3 drafta je kooperativan proces u koji smo pokušali ( i dalje se trudimo) uključiti sve aktivne strane, programere i korisnike svih backgrounda diljem svijeta kako bi konačni tekst licence što efikasnije štitio slobodu softvera.
Koje su najvažnije promjene koje će biti unešene u treću verziju licence?
Stallman: U trećoj verziji ponajprije se bavimo problemom Digital Rights Managementa, ili kako ga ja volim zvati Digital Restrictions Managementa. DRM je primjer malicioznog ”featurea”, osobine softvera koja je dizajnirana da ograničava prava ili čak šteti korisniku, i to je nešto što nikako ne možemo prihvatiti. GNU GPL v3 pružit će mogućnosti zaštite svima koji ne žele da njihov softver bude ”zagađen” DRM komponentama koje bi ograničavale njegovu slobodu.
|
