|
Uvod
Intelektualno vlasništvo interesantno je mnogima. Na dugom i mukotrpnom putu u društvo znanja nije dovoljno samo doći do novih, iskoristivih rješenja i znanstvenih otkrića, već ih treba znati i adekvatno zaštititi. Bez adekvatne zaštite teško da može doći do kvalitetne komercijalizacije stečenog znanja, što može ugroziti financiranje razvojnih i istraživačkih djelatnosti u budućnosti. Ovdje valja istaknuti da pod adekvatnom zaštitom podrazumijevamo stvaranje jasnih i brzih postupaka za zaštitu i vrednovanje intelektualnog vlasništva, kako bi rezultati istraživanja što prije našli adekvatnu primjenu i gospodarsku vrijednost.
Ovo je posebno bitno jer u današnje vrijeme mediji svakodnevno donose vijesti iz svijeta o sporovima vezanima uz povrede nečijeg autorskog prava ili kakvog drugog oblika intelektualnog vlasništva. Jedanput je riječ o distribuciji zaštićenog sadržaja putem peer-2-peer mreža, povredama zaštićenog industrijskog dizajna ili patenata pri izradi visokotehnoloških proizvoda poput računalnih komponenti ili automobila, pa čak i otimanja tržišnog identiteta, branda, kroz primjerice zauzimanje domenskih imena asociranih s poznatim osobama, tvrtkama ili proizvodima (tzv. cybersquatting) itd.
Zašto radionica?
Često se ističe razvijenost i konkurentnost domaće istraživačke djelatnosti, posebno u sektorima informacijskih tehnologija i biomedicinskih znanosti. Kako smo već naveli, osnovna pretpostavka adekvatne zaštite i posljedične komercijalizacije znanja i inovacija jest upoznatost domaćih znanstvenika i istraživača s načinima zaštite i komercijalizacije svojeg rada.
Ovo su osnovni razlozi zašto je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa u suradnji s CARDS projektom pod nazivom "Infrastruktura prava intelektualnog vlasništva za sektor istraživanja i razvoja u Republici Hrvatskoj" i britanskom AEA Technology konzultantskom kućom predviđena serija radionica za hrvatske znanstvenike, predstavnike gospodarstva i državne uprave. 
Navedeni projekt predviđa održavanje nekoliko trodnevnih radionica u sljedećih godinu dana kako u Zagrebu, tako i u drugim hrvatskim gradovima, kao i održavanje Training the Trainers radionice kojom bi se znanja stečena na održanim radionicama proširila u domaćoj istraživačkoj i razvojnoj zajednici te omogućilo efikasno korištenje prava intelektualnog vlasništva i odgovarajuću gospodarsku eksploataciju.
U programu radionice održane u zagrebačkom hotelu Arcotel Allegra krajem listopada ove godine sudjelovala je nekolicina domaćih i stranih stručnjaka za intelektualno vlasništvo, konzultanata i državne uprave Republike Hrvatske.
Oksfordska iskustva
Radionicu je otvorio g. Thomas Ruddy, voditelj CARDSovog projekta te dr.sc. Lisa Cowey s Oksforda, koja je nazočnima prenijela iskustva jednog od najstarijih svjetskih sveučilišta. Oksfordsko sveučilište vrlo je rano na vlastitim greškama naučilo kolika je osjetljivost pitanja intelektualnog vlasništva. Još početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća Oxford je ušao u zajednički pothvat s jednom američkom tvrtkom kako bi komercijalizirali vlastita istraživanja na području poljoprivrede. Ovaj je projekt neslavno propao, američka tvrtka je tužila sveučilište, koje je gotovo bankrotiralo (Britansko ministarstvo poljoprivrede podmirilo je troškove ovog debakla kako bi sačuvalo jednu od najstarijih obrazovnih institucija na svijetu). Slijedećih pola stoljeća sveučilište nije željelo imati nikakve veze s komercijalizacijom vlastitih izuma, pa je tako bez zaštite, među ostalima, prošao i neprocjenjivi izum penicilina, razvijen baš na Oxfordu. 
Kako bi ipak unovčili svoje znanje, a izbjegli rizike povezane s komercijalizacijom izuma, današnja dva oxfordska sveučilišta (Oxford University i Oxford Brookes University) svoje poslovne poduhvate vezane uz intelektualno vlasništvo obavljaju putem zajedničke tvrtke u kojoj imaju vlasničke udjele, a koja na sebe preuzima poslovanje s poslovnim svijetom. U tome im pomažu standardizirani ugovori koji predstavljaju različite načine zaštite intelektualnog vlasništva i reguliraju pitanje prava nad zaštićenim sadržajima, a koje je dr. Cowey prenijela učesnicima radionice. Kao i druga znanja prenešena sudionicima radionice, i ovi će modeli ugovora biti u najskorije vrijeme dostupni i široj javnosti dovršenjem svojevrsnog priručnika-postupovnika o zaštiti intelektualnog vlasništva koji je među ciljevima ovog projekta.
Nakon dr. Cowey, radionicu je preuzeo talijanski odvjetnik i stručnjak za intelektualno vlasništvo dr. Edoardo Fano, predavač na nekoliko sveučilišta i instituta u Italiji, Španjolskoj i Engleskoj. Dr. Fano istovremeno sudjeluje i u radu arbitražnih postupaka Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, posebno vezano uz fenomene cybersquattinga i drugih oblika povrede prava intelektualnog vlasništva.
Lambertovi modeli
Talijanski je predavač svoja izlaganja koncentrirao na pojašnjavanje razlika između različitih oblika intelektualnog vlasništva poput autorskog prava, patenata ili robnih zaštitnih znakova (trademarkova). Dr. Fano je sudionicima radionice na primjerima brojnih svjetski poznatih tvrtki i proizvoda demonstrirao primjenu različitih mogućnosti zaštite, kao i direktne posljedice koje određena vrsta zaštite proizvodi. Tako je učesnicima predstavljen tzv. Lambertov model ugovora o zaštiti i prijenosu prava iz intelektualnog vlasništva. 
Među korisnijim prezentacijama bila je i ona o Lambertovim model ugovorima. Britansko ministarstvo trgovine i industrije pripremilo je ovaj set kriterija i modela ugovora kako bi olakšalo pregovore između sveučilišta i instituta s jedne, te poslovne zajednice s druge strane. Ovi javno dostupni modeli nude nekoliko mogućnosti dodjele prava intelektualnog vlasništva ovisno o interesima, angažmanu i očekivanjima jedne i druge strane, a zainteresirane strane mogu se poslužiti pripadajućim upitnicima kako bi lakše odabrale odgovarajući model. Kako akademski krugovi rijetko imaju vremena ili volje baviti se nijansama pregovaranja ili drugim pregovaračkim taktikama, Lambertovi model ugovori i kriterij njihovog odabira mogli bi biti odlično sredstvo pomoću kojeg se istraživačko tijelo ili njegovi zastupnici mogu bolje pripremiti za napore pregovora koji prethode komercijalizaciji.
Dio programa radionice iznijeli su i domaći stručnjaci poput g. Tihomira Draguna iz tvrtke Producta koji je učesnicima govorio o metodama procjene vrijednosti intelektualnog vlasništva kao i rizicima i povratu (return on investment) na ulaganja u istraživanja i razvoj s ciljem zaštite intelektualnog vlasništva, a učesnicima su se kratkim predstavljanjem obratili i predstavnici Poslovno-inovacijskog centra Hrvatske (BICRO) koji su predstavili nove programe ove agencije čija je svrha razvoj i provedba programa državne potpore i tehnološkog razvoja, o čemu više na www.bicro.hr.
U svijetu zaštite intelektualnog vlasništva još uvijek postoje neka goruća pitanja, iako je riječ o području prava koje je zahvaljujući ranim multilateralnim aktovima poput Bernske i Pariške konvencije vrlo rano velikim dijelom standardizirano. Neka od tih gorućih pitanja, poput onog o prirodi i dozvoljenosti softverskih patenata, predstavljaju značajne gospodarske interese i oko njih se vode veliki trgovački pa i politički sporovi s obje strane Atlantika. Imajući u vidu važnost ovih pitanja, treba pohvaliti održavanje ovakvih radionica dostupnih najširem domaćem znanstvenom i obrazovnom krugu, kako bi na vrijeme mogli zaštiti i adekvatno unovčiti domaću istraživačku djelatnost i industriju.
|
