Nicole A. Buzzetto-More, Ayodele Julius Alade: Najbolji postupci u e-procjeni znanja (drugi dio)

Prema Martellu i Calderonu (2005), procjena znanja je neprekidan proces koji uključuje planiranje, diskusiju, postizanje dgovora, promišljanje, mjerenje, analiziranje te usavršavanje na temelju podataka prikupljenih o nekom cilju učenja. Procjena znanja obuhvaća niz aktivnosti uključujući testiranje, izvedbu, vrednovanje projekata i promatranje (Orlich, Harder, Callahan i Gibson, 2004). Utječući na obrazovanje od ranog djetinjstva do postdiplomskog studija, disciplina koja se bavi procjenom znanja se temelji na normama i ishodima, mjerenju rezultata te praćenju odgovornosti ustanova za učenje studenata. Nadzorna tijela i agencije za akreditaciju sada zahtijevaju da ishodi učenja budu usmjereni na studente, kao i da budu odraz sveobuhvatnog znanja, sposobnosti i vještina kakve preferiraju današnji studenti; usklađivanje nastavnog plana i programa tako da odražava željeni napredak i kognitivni razvoj učenika; prikupljanje podataka koji pokazuju ostvarivanje ciljeva učenja; te korištenje podataka prikupljenih procjenom znanja pri donošenju odluka (Buzzetto-More, 2006).

 
George Brown: Procjena znanja: Priručnik za predavače (prvi dio)

Sažetak: 1. Ovaj je priručnik zamišljen kao pomoć predavačima u provjeri, osvježavanju i dotjerivanju svojega pristupa procjeni znanja. Temelji se na usklađivanju planiranih ishoda učenja, procjene znanja, kriterija, bodovanja i pružanja povratnih informacija. Usklađivanje pruža temelj učinkovitom sustavu za procjenu znanja i novom pristupu Akademskoj provjeri koju vrši Agencija za osiguranje kvalitete.

 

 
  Copyright © 2005. Edupoint. Sva prava zadržana.