|
Uvod
Darovitost je fenomen i čudo koje se stalno događa u našim školama, u našoj okolici. U svakoj generaciji učenika postoji nekoliko postotaka djece koja pokazuju znake darovitosti. Broj takvih učenika nije velik, ali svaki takav učenik je mali dragulj kojeg valja čuvati i brusiti ne bi li zasjao punim sjajem na radost i dobrobit njegovu, njegove obitelji, njegove škole, ali i šire – društva, a ponekad i čovječanstva.
No, nije lako s darovitima. Ponajprije, darovitost treba uočiti i prepoznati. Nerijetko se darovitost učenika manifestira u čudnom obliku pa se tako nepažljivom (i needuciranom!) oku darovito dijete može činiti zločestim, nemarnim, hiperaktivnim, drskim i sl. Naime sve su ovo 'nuspojave' fenomena darovitosti koje nekada mogu izbiti u prvi plan i zasjeniti vrline darovitih.
Kao drugo, postavlja se pitanje na koji način pristupiti darovitom djetetu, kako zadovoljiti njegove potrebe, kako mu pružiti podršku i omogućiti razvoj njegovih sposobnosti i realizaciju njegovih potencijala. Darovita su djeca drugačija od većine svojih vršnjaka. No, ona su i međusobno vrlo različita. Općenito se može reći da je svako darovito dijete 'priča za sebe' te ima specifične (često jedinstvene) potrebe kojima nije lako automatski odgovoriti. (Čudina-Obradović, 1990)
Često darovitost nosi sa sobom niz emocionalnih problema zbog asinkronosti kognitivnog i emocionalnog razvoja te darovitoj djeci i zbog tog razloga treba prilaziti na specifičan (i stručan!) način.
Broj djece koja imaju darovitost kao potencijal daleko je veći od onih koji taj potencijal i realiziraju. Osnovni razlog za to jest nepovoljan utjecaj okoline koji najčešće nije aktivno nepovoljan (u smislu da 'uništava potencijale'), nego pasivno nepovoljan (u smislu da ne pruža ogovarajuće uvjete za ostvarivanje potencijala). Dakako, pored utjecaja okoline, za razvoj i realizaciju potencijala, odnosno darovitosti potrebne su i odgovarajuće osobine ličnosti djeteta.
Posebne obrazovne potrebe darovitih
Budući da su daroviti po mnogo čemu drugačiji od prosječne djece, jasno je da imaju posebne obrazovne potrebe. Prema Vlasti Vizek-Vidović (Vlahović Štetić 2005) najistaknutije obrazovne potrebe darovite djece su sljedeće:
- Potreba za druženjem s djecom iste kronološke dobi
- Potreba za druženje s vršnjacima sličnih visokorazvijenih sposobnosti (međusobno poticanje, smanjenje osjećaja izoliranosti)
- Potreba za radom u obogaćenim i proširenim odgojno-obrazovnim programima
- Potreba za nezavisnošću u učenju (samostalan rad i istraživanje)
- Potreba za izazovima u kojima se može doživjeti i povremeni neuspjeh (postavljanje zadataka u blizinu krajnjih granica zone proksimalnog razvoja (Miljević-Riđički, 2005)
- Potreba za sudjelovanjem u širokim programima u kojima se potiče cjelokupni razvoj (da ne dođe do prebrze i preuske specijalizacije što može ugroziti razvoj ličnosti ili nekih drugih sposobnosti).
U nastavku će biti razmatrana ostvarivost ovih potreba u obliku e-učenja.
Općenito možemo reći da za razvoj potencijala darovitog djeteta je potrebno 'udružiti snage' iz okoline: roditelje, nastavnike, psihologe i pedagoge, stručnjake za rad s darovitima, predmetne/područne stručnjake profesionalce te vršnjake (posebno one također nadarene).
Od velike je važnosti informirati, educirati i voditi roditelje, nastavnike i školsku stručnu službu o potrebnoj podršci darovitoj djeci. Također je od velike važnosti u rad s darovitima uključiti i stručnjake jer se jedino oni mogu nositi s natprosječnim sposobnostima darovite djece.
Na temelju podataka prikupljenih ispitivanjima (Vlahović Štetić 2005) može se zaključiti da u našem sustavu treba što prije pokrenuti aktivnosti za što ranije uočavanje darovitosti odnosno identifikaciju darovitih. Također je potrebno u inicijalno obrazovanje i stručno usavršavanje nastavnika i stručnih suradnika uvesti teme koje se tiču rada s darovitima. Ovome treba dodati informiranje, edukaciju i potporu roditeljima darovite djece.
Međutim, nerealno je očekivati da nastavnici unutar svoje prakse i tjednog rasporeda dužnosti imaju dovoljno prostora posvetiti se darovitima i pružiti im punu podršku. To se osobito odnosi na srednjoškolske nastavnike budući da primjerice kognitivni razvoj i stupanj znanja i vještina darovitih učenika može biti veći nego kod nastavnika.
Autor ovog teksta je u svojoj nastavničkoj praksi imao slučaj darovitog učenika koji je bio izvrstan programer – višestruki prvak države. Njegovo informatičko znanje je u mnogim područjima nadilazilo znanje nastavnika. Na državnom je natjecanju uloga mentora bila isključivo na emocionalnom polju (kako to često biva, emocionalni je razvoj kaskao za super brzim kognitivnim). Stoga je za darovite potrebno organizirati dodatne sadržaje, programe i aktivnosti, a to redoviti nastavnici uglavnom ne mogu učiniti sami.
Mogućnosti e-učenja
Ovdje se razmatra na koji način rad s darovitim srednjoškolcima korištenjem e-učenja izvedenog u obliku online tečajeva može zadovoljiti specifične potrebe darovitih učenika.
Online tečajevi za darovite učenike
Značajna je vjerojatnost da su darovita djeca koja su zainteresirana za neko područje (glazba, astronomija, fizika, poezija…) međusobno prostorno udaljena i da u svojoj neposrednoj okolini mnogi od njih nemaju odgovarajuću osobu (nastavnika, psihologa, pedagoga) koji bi imao dovoljno vremena, volje i znanja za kvalitetan rad s njima. U takvim je uvjetima e-učenje u obliku online tečajeva povoljan oblik rada.
Jedan online tečaj za darovite srednjoškolce okupio bi grupu darovitih učenika koji su zainteresirani za neko područje. Budući da postoji dosta područja interesa darovite djece, trebalo bi im ponuditi različite tečajeve (s različitim temama), a bilo bi poželjno da su ti tečajevi povezani unutar nekog šireg virtualnog okružja za učenje (VLE) kako bi polaznici raznih tečajeva imali i zajedničke aktivnosti te međusobno komunicirali.
Neophodno je da pripremu i provedbu tečajeva rade timovi stručnjaka. U takvim bi timovima trebali sudjelovati:
- psiholozi i pedagozi koji se teorijski i/li u praksi bave radom s darovitom djecom
- stručnjaci za online učenje (za pedagoška, tehnološka i slična pitanja)
- predmetni/područni stručnjaci (nastavnici, znanstvenici, sveučilišni profesori, asistenti, studenti).
Online tečaj bio bi 'smješten' u virtualno okružje za učenje (VLE) u sklopu kojega bi se odvijale različite aktivnosti polaznika (i mentora koji vode i prate rad učenika) – od obrazovnih preko socijalnih do odgojnih aktivnosti. Polaznici bi razvijali svoje kognitivne sposobnosti, a radilo bi se i na njihovim emocionalnom i socijalnom razvoju. Oni bi komunicirali međusobno i s mentorima po pitanjima predviđenih (i nepredviđenih!) sadržaja i po pitanjima koja nisu u izravnoj funkciji stjecanja odnosno konstrukcije znanja, nego se tiču njihovih ostalih potreba.
VLE omogućuje različite kanale komunikacije sudionika obrazovnog procesa i osigurava praćenje rada i napretka polaznika čime je omogućena individualizacija "nastave" koja je praktički nužna kod rada s darovitima.
E-učenje općenito pruža, odnosno predstavlja, mogućnost korištenja različitih tehnologija za izvedbu "nastave" i zadatak dizajnera tečaja bio bi njihovo maksimalno iskorištavanje kako bi rad s darovitom djecom bio optimiziran.
Ovakav bi oblik rada s darovitima omogućio da roditelji, nastavnici i školska stručna služba budu oslobođeni (rasterećeni) dijela posla s darovitima. To ne znači da njihova pomoć u cijelom procesu nije potrebna. Oni i dalje imaju važnu ulogu u razvoju darovitosti i darovitih.
Pogodnost za rad s darovitima
Evo kako e-učenje može doprinijeti zadovoljavanju specifičnih obrazovnih potreba navedenih u drugom poglavlju.
I. Potreba za druženjem s djecom iste kronološke dobi
Ova bi potreba uglavnom bila zadovoljena neovisno o sustavu e-učenja. Odvijala bi se kroz redovnu nastavu i izvanškolske aktivnosti. No, grupe darovitih uključenih u e-učenje bile bi preferirano sastavljane od djece istog uzrasta (generacije).
II. Potreba za druženje s vršnjacima sličnih visokorazvijenih sposobnosti
E-učenje izvrsno odgovara na ovu potrebu darovitih budući da bi polaznici online tečajeva bili isključivo daroviti. Dodatna je prednost što se na ovaj način mogu povezati daroviti iz različitih krajeva države (i šire). Za očekivati je da u manjim mjestima ili rjeđe naseljenim područjima ima i manji broj darovitih vršnjaka pa njihova međusobna prostorna udaljenost itekako može otežavati bilo koji oblik suradnje odnosno komunikacije.
Virtualno okružje za učenje, kao i informacijsko-komunikacijska tehnologija po svojoj prirodi, omogućuje i vrlo kvalitetno neformalno komuniciranje i druženje, a uz dobro organizirane online tečajeve, odnosno aktivnosti, polaznici mogu biti potaknuti na međusobno (online) druženje.
III. Potreba za radom u obogaćenim i proširenim odgojno-obrazovnim programima
Sustav se općenito ne može i ne smije oslanjati isključivo na trenutne nastavnike darovitih. Oni općenito govoreći nisu dovoljno educirani, nemaju dovoljno vremena, a ponekad ni motivacije za kvalitetan obogaćen i proširen rad s darovitima. Stoga rad s darovitima treba u dobrom dijelu prepustiti stručnjacima i ekspertima za to. Online tečajeve bi upravo pripremali, provodili i nadgledali oni koji su za to najkompetentniji (na nivou države ili, eventualno, lokalne zajednice).
Oni najbolje mogu znati koji su sadržaji i koje aktivnosti potrebni i primjereni specifičnom slučaju darovitog učenika odnosno specifičnoj točki njegovog razvoja. E-učenje omogućuje visoki stupanj individualizacije učenja. Učenicima treba pripremiti kvalitetne materijale (odnosno uputiti ih na njih) koji izlaze i izvan okvira redovitog školskog kurikuluma, a koji doprinose razvoju darovitosti. Takve materijale je potrebno dobro organizirati i uskladiti, a da se pri tom osigura mogućnost individualiziranog pristupa.
IV. Potreba za nezavisnošću u učenju
Odabir odgovarajućih nastavnih metoda i radnih zadataka u online tečajevima može poticati i podržavati samostalan rad i istraživanje kod darovitih. Priroda informacijsko komunikacijske tehnologije je takva da korisnici puno toga rade samostalno i imaju dosta slobode u odabiru vremena i načina njenog korištenja. Otvorenost i mogućnosti koje pruža internet predstavljaju dobar temelj za nezavisnost u pronalaženju i korištenju informacija iz različitih izvora (znanja). Online tečajevi općenito omogućuju i individualizirani tempo učenja, odnosno polaznici napreduju prema vlastitim mogućnostima, željama i potrebama.
Mentori online tečajeva trebaju imati razumijevanja za potrebu darovitih za neovisnošću u učenju i biti otvoreni za prihvaćanje originalnih rješenja i moguće neobičnih puteva njihovog pronalaženja. Uloga mentora treba biti podržavajuća, a usmjeravanje (koje treba služiti kao balans potrebi za neovisnošću) diskretno i odmjereno.
V. Potreba za izazovima u kojima se može doživjeti i povremeni neuspjeh
Virtualno okružje za učenje pruža izvrsnu priliku temeljitog (i dobrim dijelom automatiziranog) praćenja napretka svakog polaznika. Radni zadaci kao i metode rada mogu se (a u slučaju nadarenih i moraju) prilagođavati razvojnim potrebama i mogućnostima polaznika. Tim stručnjaka može pratiti napredak polaznika (darovitih) te im davati odgovarajuće poticaje. Socijalni i emocionalni aspekti uspjeha i neuspjeha mogu se 'obrađivati' putem komunikacijskih kanala koje pruža tehnologija (e-mail, ćaskanje, videokonferencije, tematske grupe). Pri tome treba poticati međusobnu komunikaciju polaznika kao i komunikaciju s mentorima i stručnjacima.
VI. Potreba za sudjelovanjem u širokim programima u kojima se potiče cjelokupni razvoj
Aktivnosti i radni zadaci polaznika online tečajeva mogu se birati tako da nisu usmjereni samo na razvoj sposobnosti u užem području interesa već mogu u sebi uključivati poticaj (pa i naputke) za uključivanje i razvoj drugih sposobnosti- uključujući i nekognitivne aspekte koji su također važni u razvoju ličnosti.
Primjer – EPGY, Stanford University
The Education Program for Gifted Youth (EPGY) primjer je e-učenja namijenjenog darovitim učenicima različitih uzrasta (od vrtića do fakulteta). Putem EPGY-ja sveučilište Stanford na temelju svoje, kako kažu, tehničke i instrukcijske ekspertize osigurava darovitim učenicima individualizirano učenje "optimizirano s obzirom na tempo i sadržaj". Koristi se kombinacija CD-ROM i internetskih tehnologija uz podršku 'živih' instruktora dostupnih putem telefona, elektroničke pošte i virtualnih učionica. Instruktori su odabrani na temelju njihovog "vrsnog poznavanja predmeta/područja, posvećenosti poučavanju i ekspertizi u korištenju tehnologije u svrhu naprednog poučavanja darovitih učenika". Oni prate napredak polaznika, pregledavaju njihove uratke te pomažu u otkrivanju eventualnih poteškoća.
Polaznici imaju multimedijalne lekcije koje prate vježbe i zadaci. Neki od njih se rješavaju online, a neki offline, a predaju se elektroničkim putem na evaluaciju. Napredovanje kroz tečaj je određeno uspješnošću odnosno kombinacijom sposobnosti i uloženog truda.
Tečajevi se kontinuirano održavaju, a također se i kontinuirano unapređuju/revidiraju na temelju podataka prikupljenih tijekom tečajeva. Sadržaji koji su pokriveni ovim tečajevima prvenstveno su iz područja matematike, fizike i informatike, ali ima i iz (engleskog) jezika te glazbe.
Ovaj se primjer donekle razlikuje od razmatranog oblika rada s darovitima po tome što u njemu nisu izravno uključene socijalne i emocionalne komponente rada s darovitima.
Uvjeti i moguće poteškoće
E-učenje ima svoje specifičnosti koje sa sobom nose i određene poteškoće. Također, potrebni su određeni uvjeti da bi se e-učenje moglo odvijati kako treba.
Ljudi
Ključni element za razmatrani oblik rada s darovitim učenicima su stručnjaci koji bi pripremali, provodili, evaluirali i unapređivali online tečajeve. U Hrvatskoj postoje ljudi koji se bave radom s darovitim učenicima, ali njihovo djelovanje nije međusobno usklađeno u smislu koji se ovdje razmatra. Primjerice postoje znanstvenici koji se bave darovitošću - na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta i na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, postoje (daroviti) nastavnici i školski pedagozi i psiholozi koji imaju iskustva u radu s darovitima, postoje daroviti studenti koji bi bili voljni raditi s učenicima (neki to i rade u sklopu ljetnih-škola), postoje ljudi na institutima koji bi rado surađivali s darovitim učenicima, postoje ljudi koji se bave e-učenjem itd. Njih bi trebalo okupiti i organizirati te im osigurati uvjete za rad (što, dakako, uključuje i financiranje).
Oprema i tehnologija
Da bi se mogli organizirati i provoditi online tečajevi potrebna je i određena infrastruktura. Potrebno je osigurati i organizirati informatičku opremu i tehnologiju (hardver, softver, administracija, tehnička podrška,...).
Učenici trebaju imati temeljne digitalne kompetencije kao i računala i pristup internetu. Budući da se radi o darovitim učenicima, općenito se može očekivati da ili imaju potrebna znanja i vještine ili će ih lako steći. No, može se razmatrati mogućnost osiguravanja računala i pristupa internetu.
Kvaliteta online tečajeva
Online tečajevi trebaju biti napravljeni vrlo kvalitetno da bi se ostvarili njihovi ciljevi. Sadržaji, radni zadaci, aktivnosti polaznika, način praćenja, vrednovanja postignuća, mentoriranje polaznika, tehnička podrška, oblik prikaza materijala itd. moraju biti na odgovarajućem nivou te međusobno usklađeni. Zbog toga je potreban ozbiljan tim stručnjaka. Poželjno je i potrebno sustavno praćenje ovakvog procesa uz prikupljanje i analizu podataka te njegovo trajno unapređivanje.
Motiviranost i uključenost polaznika
Ključan element u realizaciji online tečajeva jest uključenost i aktivnost polaznika, a ona je određena motivacijom polaznika. Kako na koncu dijete ipak sjedi samo za računalom, treba voditi računa o njegovom emocionalnom stanju, o njegovim osjećajima, mišljenjima i stavovima. Poznato je da nadareni imaju specifične potrebe glede emocionalne podrške te treba omogućiti da ona bude osigurana kako putem samog tečaja, tako i podrškom roditelja i nastavnika. Pohađanje online tečajeva zahtijeva od polaznika znatan stupanj motiviranosti i zrelosti i zbog toga je ovdje razmatrana mogućnost primjene prvenstveno na srednjoškolskoj, a ne osnovnoškolskoj populaciju učenika.
Može se očekivati nužnost podrške roditelja i nastavnika u procesu rada s darovitima u obliku e-učenja. Stoga u strategiju i planove primjene e-učenja za rad s nadarenima treba uključiti i rad s roditeljima i nastavnicima. Njih treba informirati, educirati i osigurati im stalnu stručnu podršku.
Način uključivanja polaznika
Online tečajevi ne rješavaju problem uočavanja darovitosti i identifikacije darovitih učenika. To i dalje ostaje na školi i roditeljima. Potrebno je na nivou sustava osigurati mehanizme koji omogućuju prepoznavanje darovitost te upućivanje darovitih u dodatne programe poput ovdje razmatranog e-učenja.
Zaključak
E-učenje u obliku online tečajeva predstavlja velik potencijal za ostvarivanje specifičnih obrazovnih potreba darovitih učenika. Ono omogućuje:
- stručan, sustavan i profesionalan rad s nadarenima
- premošćivanje prostornih i vremenskih razlika između darovitih učenika i njihovih vršnjaka sa sličnim sposobnostima te stručnjaka za darovitost i rad s nadarenima
- individualiziran i samostalan rad nadarenih
- međusobnu suradnju i druženje s vršnjacima sličnih sposobnosti
- relativnu ekonomičnost s obzirom na financije (što u ovom tekstu nije razmatrano)
- rasterećenje roditelja i nastavnika
- sustavno praćenje i istraživanje razvoja darovitosti (i) darovitih – prikupljanje informacija.
E-učenje u razmatranom obliku ne rješava pitanje uočavanja darovitosti, a također ni pitanje edukacije i potpore roditelja i nastavnika darovite djece. Stoga te aspekte treba rješavati paralelno s organizacijom i provedbom e-učenja.
Literatura i linkovi
|
