Lidija Kralj: Utjecaj obrazovnih tehnologija na poučavanje

Svibanj 2008. / godište VIII / ISSN 1333-5987

U radu se govori o obrazovnim tehnologijama i upotrebi informacijsko-komunikacijskih tehnologija u individualizaciji obrazovanja i stvaranju okruženja po mjeri učenika. Navode se neke poželjne karakteristike sadržaja koji se pomoću IKT prenose učenicima te pozitivni utjecaji upotrebe IKT u obrazovanju otkriveni u europskim istraživanjima. U radu spominjemo kombinirani model nastave i virtualna okruženja za učenje, njihove prednosti i različite mogućnostima primjene u osnovnoj školi. Navodimo i jedan primjer upotrebe tog modela u nastavi matematike u osnovnoj školi.

Lidija Kralj Osnovna škola Veliki Bukovec

Obrazovne tehnologije Obrazovna tehnologija podrazumijeva načine postizanja obrazovnih ciljeva, različite postupke i sredstva uspješnog poučavanja (Pastuović, 1999, Matijević, 2002). Pritom se podrazumijeva da su sadržaji i metode obrazovanja posredovani nekim tehničkim medijima i tehnologijama. Različiti autori pod medijima i tehnologijama razumijevaju: nositelje informacija, oblike informacija, načine komuniciranja te  tehnologije za poučavanje – koje ujedno povezuju sve tri prije spomenute kategorije (Matijević, 2002 i 2004, Pastuović, 1999, Bates, 2004, Ally, 2005). Svi elementi obrazovne tehnologije, kako bi bili učinkoviti, trebaju biti primjereni ciljevima učenja, sadržajima i osobinama učenika kojima su namijenjeni. Nastavna sredstva i pripadne obrazovne tehnologije ne trebaju samo davati sadržaje za učenje nego poučavati kako tražiti i vrednovati informacije te kako biti "dobra osoba" (kooperativan, tolerantan, nenasilan,...) (Matijević, 2004a). Niti jedan element obrazovne tehnologije nije savršen za prenošenje svakog sadržaja, za ostvarivanje svih ciljeva, a ni za sve uzraste učenika, njihove različite sposobnosti te načine učenja. Za svaku primjenu obrazovnih tehnologija potrebno je odrediti uloge i značenja pojedinih elemenata, preferirajući njihove prednosti i izbjegavajući njihove nedostatke (Matijević, 2002). Tu na scenu stupa medijska didaktika čija su osnovna pitanja: kako primijeniti medije (i tehnologije) za poboljšavanje procesa poučavanja i učenja, razvijanje strategija učenja i poučavanja koje će medije upotrijebiti na efikasan način, dizajniranje i vrednovanje multimedijskih projekata te pitanja komuniciranja u obrazovanju na daljinu (Matijević, 2004b, Kommer, 2001). IKT kao sredstvo poučavanja i učenja Posljednjih godina često se provode istraživanja o upotrebi informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) u obrazovanju, spomenimo samo neke iz Europske Unije i UNESCO-a: The ICT Impact Report (Balanskat, 2007), ICT in Schools (Balanskat, 2006), Elearning Nordic (Ramboll, 2006), Information and communication technologies in schools (UNESCO, 2005). Iz spomenutih istraživanja izdvojili smo nekoliko natuknica koje opisuju neke utjecaje primjene IKT na obrazovanje: IKT utječe pozitivno na obrazovna postignuća u osnovnoj školi Upotreba IKT poboljšala je uspjeh učenika u engleskom jeziku (materinji jezik), znanosti i tehnologiji naročito kod osnovnoškolskih učenika Postoji pozitivna veza između duljine perioda upotrebe IKT i uspjeha učenika na PISA matematičkim testovima Škole s boljom IKT opremom postižu bolje rezultate od škola sa siromašnijom IKT opremom Ulaganje u IKT pokazuje bolje rezultate u školama u kojima je stvorena plodna klima za svrhovitu upotrebu IKT 86% europskih učitelja kaže da su učenici motiviraniji i pažljiviji kad se u razredu koriste računala i Internet Upotreba IKT ima jake motivacijske efekte, pozitivan utjecaj na ponašanja, komunikacijske vještine i vještine promišljanja IKT omogućava veće diferenciranje s programima napravljenima prema individualnim učeničkim potrebama Učenici preuzimaju veću odgovornost za vlastito učenje kada upotrebljavaju IKT IKT omogućava učenje djeci s različitim stilovima učenja i sposobnosti IKT čini učenje uspješnijim uključivanjem više osjetila u multimedijskom kontekstu. Dakle, primjetan je pozitivan kontekst u kojem se spominje IKT u obrazovanju, iako moramo napomenuti da to uvelike ovisi o sadržajima i didaktičkim strategijama koje su "upakirane" u IKT, jer tehnologija sama po sebi ne uči. U istraživanjima se ističe i činjenica da se navike učitelja još nisu promijenile te da oni najviše upotrebljavaju IKT kada se uklapa u njihov tradicionalan način poučavanja. Obzirom da IKT ima velike mogućnosti prava "revolucija" primjene IKT dogodit će se kad se načini poučavanja i učenja preoblikuju tako da iskoriste maksimume tehnologija. "I uz najsuvremeniju hipermedijsku obrazovnu tehnologiju mogući su logički, gnoseološki i didaktički promašaji koji su usporedivi s kritikama nastave shvaćene u tradicionalnom smislu (frontalna predavačko-prikazivačka nastava u kojoj su učitelji aktivni a učenici sjede, slušaju i gledaju). Dakle, posebno važna pitanja uz uporabu multimedija i Interneta za učenje i poučavanje jesu pitanja kriterija za izbor didaktičkog modela te didaktičkih strategija koje su ugrađene u multimedij." (Matijević, 2004b, str.) Sadržaji trebaju biti oblikovani tako da potiču razvijanje svijesti o osobnom napretku i znanju i omogućuju samostalan odabir sadržaja u skladu sa sposobnostima – individualizacija kroz nelinearnu organizaciju sadržaja. Time će se olakšati učenje učenicima s prilagođenim programom, prosječnim, a i darovitim učenicima. Sadržaji trebaju biti pripremljeni u raznim oblicima – tekst, slika, animacija, simulacija, audio, video,... kako bi omogućili usvajanje gradiva učenicima s različitim tipovima učenja (Seufert i Euler, 2005). Obzirom na uzrast učenika kojima su sadržaji namijenjeni važno je da sadrže dobar omjer informacija u različitim oblicima, česte povratne informacije (pozitivno ili negativno potkrepljivanje, interaktivnost) kojima se djeluje na motivaciju, a time i uspješno uči (Matijević, 2002). Pritom upotrijebljene tehnologije trebaju biti dovoljno jednostavne i pouzdane za upotrebu (Seufert i Euler, 2005). Osposobljenost učenika za samostalno učenje i samoobrazovanje povećava se tijekom obrazovanja. Stjecanjem obrazovnog iskustva učenici stječu i intelektualne vještine potrebne za cjeloživotno učenje. Elemente samoobrazovanja moguće je uočiti već kod učenika u nižim razredima osnovne škole, kada počinju samostalno učiti iz udžbenika, raditi pokuse, koristiti različite medije i sl. (Pastuović, 1999). Koliko god IKT bile pogodne za individualizaciju učenja, suvremene paradigme poučavanja pokazuju da nije dobro da to bude jedini oblik učenja. Individualizirano poučavanje ne smije isključivati grupno poučavanje jer bi inače učenici bili uskraćeni za međusobnu komunikaciju, zajedničko rješavanje problema i suradničko učenje. Uvažavanjem svih mogućnosti IKT otvaraju se potpuno nove mogućnosti za izvođenje obrazovanja. Kombinirani model nastave i virtualno okruženje za učenje Slika 1. E-learning kontinuum (ELA, 2005) Promatrajući e-learning kao kontinuum poučavanja približno u sredini nalazimo kombinirani model nastave (mixed-mode, blended ili hybrid) u kojem se uspješno spajaju prednosti tradicionalnog načina poučavanja te poučavanja uz pomoć tehnologija (ELA, 2005). Kombinirani model nastave najčešće se spominje u kontekstu povezivanja online učenja s predavanjima i radionicama uživo, no taj model nastave zapravo predstavlja svaku uspješnu kombinaciju različitih načina poučavanja i različitih tehnologija (Akkoyunlu, 2006). Pritom se termin "uspješna kombinacija" odnosi na takav spoj u kojem su elementi integrirani te se koriste dobre, a izbjegavaju loše strane pojedinih elemenata. Dakle, sama definicija obuhvaća velik raspon kombinacija koje se mogu pojaviti u takvom obliku nastave, a načine kombiniranja diktiraju sposobnosti učenika, sadržaji i mogućnosti škole. E. A. Baker u članku Techology and Values opisuje atmosferu u jednom takvom razredu kao poticajnu, suradničku, odgovornu i punu poštovanja (Baker, 2001). Slika 2. Mogućnosti za stvaranje kombiniranog modela (Rossett, 2003) Vrlo često se u kombiniranom modelu nastave koriste različiti sustavi za dostavljanje sadržaja, suradnju i komuniciranje, primjerice virtualno okruženje za učenje (Virtual learning environments – VLEs). Virtualno okruženje za učenje je elektronički sustav koji može pružiti online interakcije različitih vrsta (prikazivanje sadržaja, komunikacija i suradnja) te tako posredovati između učenika i učitelja (JISC, 2003, Becta, 2005). Slika 3. Elementi VLEs sustava (prema JISC, 2003) Istraživanja (Balanskat, 2006) pokazuju da u zemljama EU još nije raširena upotreba LMS i VLEs sustava za učenje i poučavanje, za učenike od 6 do 16 godina. Istraživanje Elearning Nordic (Rambol, 2006) je pokazalo da su škole investirale u nabavu takvih sustava ali da je njihovo korištenje, za sad, ograničeno na međusobnu komunikaciju učitelja. U Nizozemskoj se VLEs sustavi polako uključuju u obrazovanje ali još uvijek u malim količinama. U Velikoj Britaniji se također instaliraju VLEs sustavi, ali ICT Test Bed istraživanje (Becta, 2006) pokazuje da je potrebno dodatno obrazovanje učitelja da bi mogli koristiti inovativne pristupe poučavanju. Miles Berry u opisu svojeg pilot istraživanja upotrebe VLEs u poučavanju matematike u 5. i 6. razredu navodi da je učenicima rješavanje domaćih zadaća korištenjem VLEs bilo jednostavnije, brže i zabavnije. U zaključnom dijelu kaže: "Da bi se moglo iskoristiti što više mogućnosti VLEs, važno je da je sastavni dio kurikuluma, a ne njegova nadogradnja. Ovakav pristup ujedno ističe i digitalni jaz između učenika koji imaju računalo i pristup internetu i onih koji ga nemaju. Za prevladavanje to jaza potrebno je osigurati mogućnost korištenja računala u okviru škole." (Berry, 2005). Smatramo da je kombinirani model nastave moguće ostvariti i u hrvatskom osnovnom školstvu s time da se online, učenje na daljinu, koristi u manjoj mjeri, djelomično zbog odgojne komponente tj. nužnosti fizičke prisutnosti učitelja u učenikovoj okolini, a potom i zbog različite materijalne situacije učenika, kojima ipak moramo pružiti jednako kvalitetno obrazovanje. Učenicima možemo pružiti priliku da učenje potpomognuto tehnologijama iskuse u okviru škole bilo u klasičnim ili informatičkim učionicama. Primjer OŠ Veliki Bukovec, matematika u 5. razredu Matematika je obvezan predmet u 5. razredu sa satnicom od 140 sati, tj. 4 sata tjedno. U OŠ Veliki Bukovec, taj predmet pohađaju dva peta razreda. Približno 25% satnice (1 sat tjedno) održava se u informatičkom kabinetu s 25 računala, a ostatak u matematičkom kabinetu u kojem je na raspolaganju projektor i računalo. Računalo se koristi u približno 50% satnice poučavanja tog predmeta što u sklopu tradicionalnog poučavanja, a što u individualnom obliku rada s učenicima (jedan učenik – jedno računalo). U radu se ne koristi online poučavanje, ni online komunikacija. Učenici dobro prihvaćaju kombinirani model nastave i vrlo brzo usvajaju vještine koje su im potrebne za takav način učenja. Na slikama možete vidjeti odgovore učenika na nekoliko pitanja postavljenih u mini-anketi. Slika 4  Slika 5 Slika 6  Slika 7 Slika 8  Slika 9 Kombinirani način rada je motivirajući za učenike (slike 5 i 9) i nužno je da obje komponente – klasična nastava i učenje pomoću računala budu zastupljene da bismo udovoljili individualnim razlikama učenika (slike 6 i 7). Online komponenta morat će pričekati još neko vrijeme jer velik dio učenika nema naviku korištenja kućnog računala za učenje, a možda ga niti nemaju (slika 4). Zaključak Vjerujemo da će učenici učeći kroz neki oblik e-learninga u sklopu redovnog, školskog obrazovanja biti spremniji i sposobniji koristiti ga u daljnjem usavršavanju i nakon završetka formalnog školovanja. Time bismo učenike odgajali i obrazovali za cjeloživotno obrazovanje. Današnji učenici, zahtijevaju drugačije načine učenja. Odrastajući uz mogućnost učenja u virtualnom okruženju postajati će sve samostalniji i sve spremniji za samoobrazovanje i cjeloživotno učenje. Literatura Akkoyunlu, B./Yilmaz Soylu M. (2006), A Study on Students’ Views On Blended Learning Environment, Turkish Online Journal of Distance Education, Vol 7 n3. Ally, M. (2005), Osnove obrazovne teorije online učenja Edupoint br. 38. CARNet http://www.carnet.hr/casopis/38/clanci/3?CARNetweb= Balanskat A., Blamire R. (2007), ICT in Schools, European Schoolnet Balanskat A., Blamire R., Kefala S. (2006), The ICT Impact Report, European Schoolnet Barker E. A. (2001), Technology and Value: Connecting With Classroom Literacy Learning. U  Schmidt  P.R./ Pailliotet A. W. (ur.) Exploring Values Trough Literature, Multimedia and Literacy Events, Newark: International Reading Association. Bates, A. W. (2004), Upravljanje tehnološkim promjenama: Strategije za voditelje visokih učilišta, Zagreb: CARNet/Benja. Becta, British Educational Communications and Technology Agency (2005), An introduction to learning platforms for school leaders. www.becta.org.uk/corporate/publications/documents/ learning_platforms_leaders.pdf Becta, (2006) Evaluation of the ICT Test Bed project http://www.evaluation.icttestbed.org.uk/reports Berry, M. (2005), A virtual learning environment in primary education             http://www.worldecitizens.net/ftp/Primary%20VLE.pdf JISC, Joint Information Systems Committee (2003) Virtual and Managed Learning Environments.  www.jisc.ac.uk/index.cfm?name=issue_vle_mle Kommer, S. (2001), Medijska didaktika ili medijska pedagogija? Koncepti korištenja računala u školi. Zbornik Učiteljske akademije, Zagreb: UA. Marsh, C. J. (1994), Kurikulum: temeljni pojmovi, Zagreb: Educa. Matijević, M. (2004a), Udžbenik u novom medijskom okruženju. U: Udžbenik i virtualno okruženje, Zagreb: Školska knjiga. Matijević, M. (2004b), Multimedijalnost i multimedij kao predmet proučavanja multimedijske didaktike. U: Unaprjeđujemo kvalitetu odgoja i obrazovanja, Zagreb: HPKZ. http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=167152 Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH (2004.), Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010. http://www.vlada.hr/hr/preuzimanja/publikacije/plan_razvoja_sustava_ odgoja_i_obrazovanja_2005_2010 Pastuović, N. (1999): Edukologija. Zagreb: Znamen. Prensky, M Slušajte urođenike, http://www.carnet.hr/casopis/48/clanci/1 Ramboll Management (2006) ‘Elearning Nordic 2006: Impact of ICT on Education’, Denmark: Ramboll Management. Rossett, A., Douglis, F., Frazee V. R. (2003), Strategies for Building Blended Learning: The ASTD Source for E-learning http://www.learningcircuits.org/2003/jul2003/rossett.htm UNESCO (2005), Information and communication technologies in schools: a  handbook for teachers or how ICT Can Create New, Open Learning       Environments’, France: UNESCO http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001390/139028e.pdf Vanderkam, L. Online learning: A smart way to nurture gifted kids http://www.usatoday.com/news/opinion/editorials/2004-09-27- forum1_x.htm Vican, D. (ur.) (2007), Strategija za izradbu i razvoj nacionalnog kurikuluma, Zagreb: MZOS.