Uvod
Kako se predavanja i izlaganja na konferencije bila organizirana u svega dva i pol dana i ovaj put se bilo teško odlučiti koja predavanja posjetiti. Na temelju sažetaka radova posjetile smo nekoliko zanimljivih predavanja, a ovdje izdvajamo ona koja bi po našem mišljenju mogla biti zanimljiva našim čitateljima, a vjerujemo da bi se neke od iznesenih ideja mogle primijeniti (ako nisu već primijenjene) u hrvatskom osnovnoškolskom, srednjoškolskom ili visokoškolskom obrazovnom sustavu.
Slika 1 - Milbank Chapel, Teachers College
Imaginarni svjetovi e-learninga
Uvodno predavanje održao je dr. John B. Black iz Teachers College, Columbia University. U slikovitom prostoru neogotičke dvorane obložene tamnim drvetom i ostakljene vitrajima, dr. Black je govorio o imaginarnim svjetovima računalnih igara i simulacija koje će se koristiti u podučavanju budućnosti u koju smo već zakoračili.
Slika 2 - Dr. John B. Black
3D virtualni svijet Katedrale
Cilj jednog od istraživanja dr. Blacka bio je ispitati kako trodimenzionalno virtualno kretanje kroz građevinu utječe na učenje činjenica o građevini i prostornih odnosa njenih dijelova. Studenti su pomoću programa Katedrala učili podatke o katedrali smještenoj u blizini Columbia University - St. John’s Cathedral, a također su učili lokacije i prostorne odnose pojedinih dijelova katedrale. Studenti su bili podijeljeni u nekoliko grupa koje su učile na različite načine: pomoću teksta, pomoću teksta s tlocrtom, pomoću teksta s tlocrtom i fotografijama te konačno pomoću teksta s tlocrtom i 3D virtualnim kretanjem kroz prostor. Rezultati pokazuju da je jedino učenje uz pomoć teksta davalo lošije rezultate, dok su ostali načini davali podjednake rezultate bez obzira na očekivanja istraživača da će učenje pomoću virtualnog kretanja davati značajnije bolje rezultate. Tek kada su istraživači u sve tipove materijala unijeli objašnjenje prostornog dizajna katedrale, učenje uz pomoć 3D simulacije se pokazalo najuspješnijim. Zaključak istraživača je bio da je učenje pomoću 3D simulacija najdjelotvornije u situacijama kada je uz prostorne odnose vezano određeno značenje, za razliku od situacije kada su prostorni odnosi arbitrarni.
Slika 3 - Multimedijalni program Katedrala, preuzeto iz Black, 2007.
Video igrice
Svjesni smo da većina djece vole video igrice, a neki istraživači ih smatraju moćnim alatom za učenje. Dr. Black se donekle slaže s ovim, ali naglašava da dizajn komercijalnih igara nije prikladan za učenje, jer je cilj da igrač što teže dođe do cilja i shvati zašto se nešto dogodilo. Dakle, nedostaje im transparentnost koja je potrebna za djelotvorno učenje. Kao primjere igara prikladnih za učenje dr. Black navodi učenje uz pomoć virtualnih učenika i uz pomoć direktne manipulacije animacijom.
Učenje podučavanjem virtualnih učenika
U sklopu projekta Teachable Agents učenici su učili na način da su podučavali virtualnog učenika određeno gradivo iz matematike i prirodnih znanosti, a virtualni učenik je svoje znanje mogao pokazati na testu ili rješavanjem problema u simuliranom virtualnom okruženju. Ako su učenici dobro podučili virtualnog učenika, mogao je riješiti zadane probleme. Ako virtualni student nije riješio problem, učenici su ga nastavljali podučavati. Virtualno okruženje je bilo dizajnirano tako da naglasi koncepte važne za učenje te da učenik lako uoči pogreške. Meni osobno se čini da ovakav način učenja daje kvalitetne rezultate, međutim, ovaj projekt je još uvijek u tijeku te još nisu poznati rezultati.
Slika 4 - Primjer učenja pomoću virtualnog učenika,
preuzeto s http://www.teachableagents.org/betty
Direktna manipulacija animacijom
Učenje pomoću direktne manipulacije animacijom pokazalo se posebno djelotvorno u učenju funkcionalnih odnosa. Učenici koji su učili pomoću direktne manipulacije imali su bolje rezultate od onih koji su isto gradivo učili pomoću filma, niza dijapozitiva ili fotografije popraćene tekstom. Slično kao i na primjeru Katedrale, istraživači su bili začuđeni što učenici nisu učili bolje pomoću animacije u odnosu na niz dijapozitiva. Međutim, pokazalo se da za učenje nije presudna „superiornost“ tehnologije već aktivnost učenika koji su kroz manipulaciju dijelovima animacije učili njihove odnose. To su svakako dobre vijesti jer često nismo u mogućnosti ponuditi učenicima i studentima sofisticirane multimedijalne sadržaje. No uz dobro osmišljene materijale koji uključuju manipulativnu aktivnost učenika, rezultati mogu biti izvrsni.
Slika 5 - Primjer simulacije korištene u istraživanju učenja
pomoću direktne manipulacije animacijom, preuzeto iz Black, 2007.
ICT inovacije u srcu razreda
Gosp. Stephen Harris, između ostalog, predstavio je uspostavu razvojnog i istraživačkog centra Sydney Center for Inovation in Learning (SCIL) unutar Northern Beaches Christian School, Sydney, Australija (NBCS) čija je misija bila uspostava uspješne ICT orijentirane pedagogije nastave u razredima s učenicima od 6 do 12 godina starosti. Uspostava SCIL-a krenula je 2005. godine s postojećim izvorom financija u školi i bez posebnih vanjskih sredstava. Tim je krenuo s idejom da za uspješnu uspostavu razvojnog i istraživačkog tima treba angažman školskih voditelja (u našem slučaju ravnatelja i menadžera škola), treba biti izražena jaka podrška od strane učitelja i nastavnika kao i pozitivno gledište svih sudionika na primjenu ICT-a u nastavi kao sredstvo poboljšanja kvalitete učenja u školi.
Slika 6 - Strukturna povezanost NBCS-a i SCIL-a
Naglasak je stavljen na uvođenje inovantnih projekata za razvoj profesionalnih programa za edukaciju nastavnog osoblja kao i učenika. Krenula je i suradnja s drugim školama i visokoškolskim ustanovama, razvoj novih strategija i načina učenja pomoću kojih se učenik izravno uključuje u proces učenja. SCIL je krenuo s filozofijom da učenici trebaju biti samostalni pri uočavanu i rješavanju problema tijekom učenja, da trebaju biti otvoreni za iznošenje ideja, djelovanje u timu te ih treba usmjeravati i privikavati na cijelo životno učenje i nakon završetka redovnog školovanja. U svemu tom veliku ulogu igra, kako ju je Harris nazvao, 4. dimenzija – virtualna dimenzija, koja postaje neizostavni dio paradigme učenja.
Razvojni i istraživački tim SCIL-a teži k tomu da učitelji i nastavnici postanu neizostavni korisnici novih ICT tehnologija kao i e-learninga u svim situacijama u razredu. Sukladno tomu od 2005. godine svaka učionica u NBCS-u (razredi od 6-12 godina) dobila je multimedijalnu opremu kao podršku uporabe ICT-a u nastavi. Oprema je sadržavala centralno računalo i platno, projektor, zvučni sustav, priključak na Internet. Na taj način škole su postale svojevrsne arene u kojima se može koristiti ICT u nastavi. No, iako je infrastruktura bila osposobljena postojalo je vrlo malo rezultata istraživanja o ishodima koje korištenje ICT-a ima na učenje. Stoga tim SCIL-a pokreće istraživanje na šest škola s ciljem pronalaska najučinkovitije strategije učenja potpomognutog ICT-om kao i pronalaska najučinkovitije pedagogije kombinirane nastave (blended learning).
Istraživanje je obuhvaćalo razgovore sa školskim voditeljima, učiteljima i nastavnicima koji koriste online materijale prilikom poučavanja kao i razgovori o njihovom metodama održavanja nastave potpomognute ICT-om, iskustvima i uvjerenjima. Jasno se pokazalo da unatoč vrlo maloj kolaboraciji među školama postoje jasno vidljive sličnosti u uspjesima i prihvaćanjima e-learninga u nastavi. Također je utvrđeno da učitelji i nastavnici koji su iskoristili pozitivne utjecaje primjene ICT-a u nastavi koriste ICT u projektno orijentiranoj, kolaborativnoj i eksperimentalnoj nastavi te njihovi učenici inovantno i istraživački sudjeluju u nastavi.
Da bi se ispunila vizija korištenja ICT-a u nastavi na način da se poveća provođenje učenja potpomognuto računalom, kombinirane nastave, ili u potpunosti online nastave učitelji i nastavnici trebaju dobro poznavati metodiku i pedagogiju online nastave. To bi značilo da trebaju biti spremni na cijelo životno učenje (Long Life Learning) i angažirati se na područjima profesionalnog razvoja u svrhu poboljšanja provođenja nastave potpomognute ICT-om.
Implementacija e-learning tečaja na Sveučilište
Centar stranih jezika u National Tehnical University of Athens (NTUA) u suradnji s University Computer Centre razvio je e-learning tečaj English for Specific Purposes (ESP) tzv. e- Course. Glavni razlozi za razvijanje online tečaja bili su želja za inovacijom, poboljšanjem metoda učenja te izbjegavanje postojećih problema korištenjem raspoložive tehnologije u NTUA-i. Cilj projekta bio je napraviti e-Course za ESP koji, sa studenske strane gledanja, potiče učenje, jednostavan je za koristiti, vizualno je atraktivan i motivirajući. Najveći problem s kojim su se susretali studenti i nastavnici u NTUA-i je preko 2000 studenata engleskog jezika različitih znanja na samo 4 nastavnika engleskog jezika. Kako su studenti imali napredno znanje uporabe IT-a i zadovoljavajuće znanje engleskog jezika e-Course se u ovoj situaciji činio kao idealno rješenje.
Slika 7 - Izgled e-Course-a
Razvojni tim se odlučio koristiti IBM Workplace Collaboration Learning Authoring Tool, a za Learning Managament System (LMS) koristili su IBM Lotus LMS. Oba su prijateljski naklonjena korisniku i pogodna za kvalitetnu izradu online tečaja. Razlog za korištenje upravo ovog LMS-a je što je instruktorima omogućena izrada visokokvalitetnih materijala za učenje kao i minimalna ovisnost o tehničkom osoblju tijekom procesa razvijanja. U samim alatima postoje određeni predlošci na kojima se može bazirati online tečaj, no nastavnici vrlo lako mogu postaviti vlastito kreirane materijale i to na „drag and drop“ način. Unutar tečaja moguća je implementacija audio i video materijala te postoji vrlo intuitivna navigacija kroz tečaj.
Slika 8 - Struktura e-Course-a
Evaluacija studenata moguća je na nekoliko načina, kroz ispite znanja, kvizove i eseje. Unutar tečaja moguće je dati povratnu informaciju studentima. Opsežnost i izgled povratne informacije ovisi isključivo o nastavniku.
Kako bi evaluirali svoj rad i ocijenili korisnost e-Coursa razvojni tim je kreirao svojevrstan upitnik te ga proslijedio studentima. Prema rezultatima ispitivanja studenti su prihvatili e-Course kao alternativan oblik provođenja nastave engleskog jezika. Poboljšanje ocjena i povećanje zainteresiranosti za pohađanje kolegija jasan su pokazatelj korisnosti i uspješnosti provođenja e-Coursa. Budućnost e-Coursa je u konstantnoj edukaciji kako studenata tako i nastavnog osoblja koji pomoću njega sudjeluju u nastavnom procesu.
Using a Ubiquitous Technology for m-Learning in Asia: The Project MIND Experience in the Philippines
Više od milijardu i pol ljudi diljem svijeta posjeduje mobilni telefon. Osim razgovarati, pomoću njega danas možemo plaćati račune, rezervirati avionske karte, provjeravati bankovne račune pa čak i pratiti omiljenu sapunicu! Može li se upravo ta naprava iskoristiti i u edukativne svrhe? Ovo pitanje nameće se svim edukatorima zemalja u razvoju gdje mobilni telefoni, koji cijenom konkuriraju osobnim računalima, mogu postati edukacijski alat. Filipini, zemlja s najviše poslanih poruka odnosno SMS-ova (Short Messaging Services) putem mobilnih telefona čiji broj prelazi 200 milijuna poruka dnevno, predstavljaju primjer gdje upravo mobilni telefon može poslužiti kao alat za udaljeno učenje. Upravo je SMS imao potencijal da bude isplativ edukacijski alat za neformalno učenje na Filipinima.
Zadaća projekta pod nazivom MIND (Mobile Tehnology Initiatives for Non-Formal Education) bila je istražiti mogućnosti SMS-a kao u svrhu kombiniranog učenja za udaljeno neformalno učenje. Nakon što su osigurani svi tehnički uvjeti izrađena su dva nastavna modula „MIND your English“ i „MIND your Math“ čiji su piloti održani u siječnju i veljači 2007. godine. „MIND your English“ modul sadrži audio CD kojeg studenti mogu slušati dok čitaju module.
Nakon što studenti prime registracijske brojeve, prate instrukcije pisane na prvoj stranici modula. Nakon uspješne registracije server prepoznaje aktiviranog studenta. Ukoliko student unutar 3 dana ne pošalje niti jedan odgovor putem SMS-a server mu šalje podsjetnik. Studenti, nakon što samostalno prođu zadane module, pišu pisane zadatke koje ocjenjuje nastavnik. Modul sadrži 18 pitanja s višestrukim odgovorima na koje studenti odgovaraju putem SMS-a. Kako je cijena SMS poruke je dva pezosa, studentu da bi odgovorio na sva pitanja treba potrošiti 36 pezosa, što je oko četiri kune, kako bi završio i položio modul.
Slika 9 - Primjer stranice MIND modula,
s pitanjima s višestrukim odgovorima i SMS uputama
„MIND your Math“ modul osim završnog testa sadrži i inicijalni test te na taj način studenti mogu provjeriti stečeno znanje nakon što prođu sve module. Postoji ukupno 10 pitanja s višestrukim odgovorima, a cijena poslanih SMS-a iznosi nešto više od 2 kune.
Većina studenata prođe modul između 2 i 3 sata. Studenti su potvrdili da je korištenje modula i SMS-a vrlo jednostavno, te nije bilo problema tijekom njihove uporabe te su izrazito pohvalili povratnu informaciju o točnosti njihovih odgovora. Također su se složili da je nastavno gradivo u modulima vrlo dobro obrađeno, intuitivno te nije bilo potrebe za varanjem na ispitima iako tijekom odgovaranja na pitanja nisu bili pod nadzorom nastavnika.
|
Modul iz matematike |
Modul iz engleskog |
Broj registriranih studenata |
146 |
146 |
Broj studenata koji su završili modul |
126 |
134 |
Postotak studenata koji su završili modul |
86% |
92% |
Standardna devijacija |
9 od 10 (1.42) |
15 od 18 (1.97) |
Median |
6 od 10 |
13.5 od 18 |
Tablica - Rezultati pilota MIND modula
na studentima iz šest okruga u Manili
U tablici su vidljivi rezultati pilot projekta MIND Modula studenata ALS-a (Alterenative Learning System of the Department of Education in Philippines) u Manili:
Ne pravimo se Englezima!
Jedno od zanimljivijih predavanja na konferenciji bilo je predavanje Philipa Davida Jonesa iz Hong Kong Institute of Education koje sam od milja nazvala Kinesko iskustvo jednog Engleza.
Jones je prezentirao saznanja do kojih je došao prilikom održavanja online tečajeva engleskog jezika za djelatnike kineskog ogranka jedne multinacionalne kompanije. Po uzoru na tečajeve koji su se održavali na zapadu, kineski polaznici su bili grupirani prema predznanju bez obzira u kojem gradu ili odjelu su radili. Svaki polaznik je bio osobno odgovoran za svoj uspjeh i pojedinačno ocjenjivan.
Nama se ovakav oblik organizacije nastave vjerojatno čini racionalan i praktičan, no čini se da Kinezima ovakav način nije odgovarao što se odrazilo na nisku stopu prolaznosti polaznika od samo 41%. Organizatori tečajeva bili su nezadovoljni i zabrinuti pa su odlučili riješiti ovaj problem. Napravili su malo kulturološko istraživanje te su zaključili da se zapadnjački individualizam ogleda u koncepciji e-učenja, dok su Kinezi skloniji kolektivnoj odgovornosti.
U skladu s ovim zaključkom provedene su određene promjene u tečaju. Jones naglašava da sam sadržaj tečaja nije bio promijenjen, već samo način organizacije. Za početak, polaznici su grupirani u grupe ne prema predznanju, već prema mjestu stanovanja i odjelima u kojima su radili. Na taj način su se našli u grupi s kolegama koje poznaju što im je olakšalo virtualnu prisutnost u tečaju. Nadalje, uveden je nov način ocjenjivanja - grupe su dobivale bodove za rezultate učenja pojedinaca. Na taj način su organizatori postigli što su željeli a istovremeno se prilagodili polaznicima: svaki polaznik je trebao savladati zadano gradivo i to pokazati na ispitima znanja, a polaznici su imali osjećaj kolektivne odgovornosti. Pokazalo se da su ovi potezi bili pun pogodak - prolaznost je skočila na čak 88%!
I ranije sam slušala predavanja na temu kulturološke različitosti i njezinog utjecaja na e-learning, ali me se ovo predavanje duboko dojmilo jer je gospodin Jones zajedno sa svojim timom uočio da su upravo kulturološke razlike uzrokovale neuspjeh tečaja, te su nakon provedenog istraživanja i malih izmjena u tečaju postigli izvanredne rezultate.
Iako sam gorljivi pobornik online učenja, već neko vrijeme osjećam da neki aspekti online tečajeva ne odgovaraju hrvatskoj kulturi, ali sam do sada ignorirala taj osjećaj. Jonesova prezentacija mi je pokazala da se malim pomacima može učiniti puno, stoga ću prestati praviti se Englezom i pokušati naći put za prilagođavanje online tečajeva hrvatskoj kulturi. Vjerujem da je ovaj tekst prvi korak na tom putu.
|