Vjekoslav Hlede: Analiza Strategije uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci 2006-2010.

Rujan 2007. / godište VII / ISSN 1333-5987

Strategija uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci prvi je dokument u hrvatskom državnom visokoškolskom sustavu koji jasno zagovara razvoj upravljačkog pristupa visokoškolskom menadžmentu i uvođenje e-učenja. Tako se u Strategiji po prvi puta u povijesti hrvatskih državnih sveučilišta jasno definira misija sveučilišta, te se po prvi puta ambiciozno pristupilo uvođenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija nužnih za postizanje željene kvalitete usluga koje sveučilište pruža. No, kao i većina 'dokumenata na prekretnici' Strategija ocrtava brojne vrijednosti koje su dominirale prije promjene. Prvenstveno se to odnosi na uzuse akademske organizacijske kulture.

Vjekoslav Hlede

Vjetar promjena iz Rijeke Menadžment je konkretan – razlikovni organ po kojem se razlikuje jedna od svih drugih organizacija. Peter F. Drucker Usvojivši 'Strategiju uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci 2006.-2010.1' u listopadu 2006., Sveučilište u Rijeci je kao prvo hrvatsko sveučilište sa strategijom te vrste, napravilo veliki iskorak za hrvatski visokoškolski sustav. Time je Riječko sveučilište još jednom dokazalo da je, iako  'staro' tek 34 godine, sveučilište koje preuzima inicijativu pri uvođenju promjena unutar hrvatskog visokoškolskog sustava. Izradu "Strategije uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci" potaknuo je Tempus projekt Europske unije „Education Quality Improvement by E-Learning Technology“ – EQIBELT . U sklopu EQIBELT2 projekta osnovan je konzorcij tri hrvatska sveučilišta (Dubrovnik, Zagreb i Rijeka), CARNeta, Ministarstva znanosti obrazovanja i športa te osam sveučilišta iz sedam zemalja Europske unije (Estonija, Finska, Ujedinjeno kraljevstvo, Belgija, Portugal, Austrija i Španjolska). Analiza Strategije Iako je po mnogočemu Strategija revolucionarna za hrvatski visokoškolski sustav, mnogi njezini elementi su izrađeni u skladu s tradicijom upravljanja sveučilištima u Hrvatskoj. Misija e-učenja. Misija3  je polazišni dokument koji definira svrhu odnosno društvenu funkciju institucije ili nekog drugog entiteta; u ovom slučaju e-učenja. Dakle; ako govorimo o e-učenju, misija predstavlja one ključne razloge zbog kojih mi u društvu, odnosno u određenoj instituciji koristimo e-učenje. U Strategiji su se autori usredotočili na misiju, odnosno razlog procesa uvođenja e-učenja, a samu misiju e-učenja su ostavili prilično nedorečenom. Oni su to učinili tako da su svrhu uvođenja e-učenja opisali kao: 'doprinos stvaranju pozitivnih kvalitativnih promjena u visokoškolskoj nastavi putem osiguranja nužnih uvjeta (infrastruktura, obrazovanje, sustav osiguranja kvalitete) svim sudionicima procesa.'. Pri tome je neobjašnjeno ostalo koje su to 'kvalitativne promjene' koje će proces uvođenja e-učenja donijeti; i jesmo li 'nužne uvjete (…obrazovanje i sustav osiguranja kvalitete)' imali i prije uvođenja e-učenja? Vizija e-učenja. Vizija je dokument kojim se definira što se želi biti u budućnosti (npr. u narednih nekoliko godina). Ona mora istovremeno biti inspirativna te ponuditi jasne ciljeve i kriterije za donošenje odluka. Polazište vizije je u misiji. Dakle mi na osnovu dokumenta koja definira sadašnje stanje, odnosno sadašnju svrhu e-učenja određujemo ciljeve u skoroj budućnosti. Vizija e-učenja na Sveučilištu u Rijeci je ostala nedorečena jer su autori umjesto rezultata koje očekuju u skoroj budućnosti opisali: Misiju e-učenja; 'E-učenje pridonosi kvaliteti obrazovanja…' Promjene koje će e-učenje omogućiti (a ne postići) u nastavi Proces uvođenja tehnologije - kao alat za postizanje akademskih ciljeva – ostavljajući nejasno koja je uloga tehnologije i koji su to akademski ciljevi koje želimo ostvariti Tempo uvođenja tehnologije kao postupan, bez navođenja očekivanih rezultata (naveden je jedino očekivani doseg e-učenja - hibridno i u potpunosti online). I na kraju, autori viziju završavaju navodeći općeprihvaćenu činjenicu (prikladnost online nastave za cjeloživotno obrazovanje i poslijediplomske studije) što ne možemo smatrati ciljem/vizijom razvoja e-učenja koja će se u budućnosti ostvariti na Sveučilištu u Rijeci. Strategija obrazovanja. Prilikom izrade Strategije uvođenja e-učenja, Riječko sveučilište nije imalo niti razvojnu 'Strategiju Sveučilišta u Rijeci' (donesena je devet mjeseci nakon Strategije uvođenja e-učenja), niti 'Strategiju obrazovanja na Riječkom sveučilištu' (još nije donesena). Stoga Strategija uvođenja e-učenja nije napravljena u sklopu šireg plana nastave ili strategije obrazovanja na Sveučilištu jer takav plan tada nije postojao. Samim time 'Strategija uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci' se do donošenja 'Strategije Sveučilišta u Rijeci 2007-2013' nalazila 'u vakuumu' – bez makro strategije u koju bi se mogla uklopiti ili osloniti. Vrlo ambiciozno vodstvo Sveučilišta u Rijeci je to uočilo, te je već 19.06.2007. usvojena 'Strategija Sveučilišta u Rijeci 2007. - 2013. 4. To je dokument koji vrlo detaljno i kvalitetno opisuje i misiju i viziju i glavne strateške ciljeve Riječkog sveučilišta; kao i načine ostvarivanja i praćenja ostvarivanja tih ciljeva. Time je stvoren kvalitetan temelj za izradu strategije obrazovanja pa onda i strategije e-obrazovanja (e-učenja) Riječkog sveučilišta. Plan razvoja i održavanja tehnologije u svrhu uvođenja i podrške e-učenju ostavlja prostora za razvoj i po dostupnim pokazateljima bazira se na korištenju usluga koje pruža CARNet. Pri tome niti tehnološka infrastruktura niti nastava podržana tehnologijom nisu jasno definirane. Tako primjerice, iako se preporučuje akcija osnivanja 'Sveučilišnog centra za podršku e-učenju' kao i akcija osnivanja fakultetskih timova za e-učenje, nije propisano ni tko ni kada će to napraviti. Jednako tako nije propisan niti jedan mehanizam/kriterij kojim bi se mjerila uspješnost provedbe tih akcija. To je vjerojatno razlog zašto ni 12 mjeseci nakon usvajanja Strategije uvođenja e-učenja Sveučilišni centar za podršku e-učenju nije osnovan. Ciljane skupine studenata su definirane kako s demografskog, tako i s geografskog i akademskog aspekta. Ipak, iako Strategija uvođenja e-učenja kao moguće studente vidi polaznike iz regija koje gravitiraju Sveučilištu u Rijeci i moreplovce, nejasno je planira li Sveučilište u Rijeci ograničiti svoje djelovanje na neposredno okruženje, na prostor Republike Hrvatske ili imaju ambicije svoje obrazovne proizvode nuditi i na međunarodnom tržištu obrazovanja. Dostupnost tehnologija. Nasuprot opisa ciljanih skupina, dostupnost tehnologija glavnim ciljanim skupinama korisnika, ostavlja nekoliko nejasnoća. Naime iako se spominje 'opremanje prostora za izvođenje edukacijskih programa' te 'opremanje informatičkom opremom čitaonica i radnih prostora', neobjašnjenim se ostavlja kako će tehnologiji pristupiti recimo student koji je izvan kampusa; kojoj tehnologiji i što je možda najvažnije; kako će biti osigurana podrška studentima? Posljednje pitanje je vrlo aktualno obzirom da Strategija osnivanje 'Sveučilišnog centra za podršku e-učenju' opravdava jedino 'osiguranjem podrške i usluga za nastavnike'. Odnos tradicionalne nastave i nastave podržane tehnologijom predstavlja važan segment strategije uvođenja e-učenja jer nam daje uvid u to kako će se strategija odraziti na učenje. U 'Strategiji uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci 2006-2010' odnos tradicionalne nastave i nastave podržane tehnologijom je samo napomenut unutar vizije – i to kao tempo uvođenja ('ICT uvodit će se u nastavu postupno…'). Štoviše, Strategija u 'Uvodu' kao prednosti e-učenja navodi osobine koje mogu ali ne moraju biti prisutne kako u tradicionalnom tako i u online obrazovnom okruženju. Primjerice, personalizirano učenje, grupni projektni rad, konstruktivistički i kolaborativni načini učenja navode se  kao karakteristični upravo za e-obrazovanje, iako ih poznajemo unutar svake vrste kvalitetno organiziranog obrazovanja. Kontrola kvalitete je sustav koji kontrolira odnosno, omogućava da izlazni rezultati zadovolje unaprijed definirane kriterije5 . Drugim riječima izlazni rezultat treba zadovoljiti  očekivanja korisnika; u ovim slučaju studenata i njihovih budućih poslodavaca. Stoga je za kontrolu kvalitete potrebno imati unaprijed definirane jasne kriterije koji su usmjereni na kvalitetu završnog proizvoda. Poglavlje 'Osiguranje kvalitete', zauzima prilično veliki dio Strategije. No, usprkos tome svi indikatori kvalitete procesa e-učenja su samo navedeni kao prijedlog. Dakle Centar za unaprjeđenje kvalitete Sveučilišta može ih ali i ne mora koristiti. Uz to Strategija ne navodi nikakve očekivane brojke, tako da mi na osnovu Strategije ne možemo reći što je to kvaliteta a što nije. I naposljetku za indikatore kvalitete e-učenja su odabrani samo 'unutarnji indikatori' – dakle indikatori koji ne ukazuju na sigurnu promjenu u 'rezultatu koji postoji samo izvana' (Drucker, P. 2001). Naime niti jedan indikator se ne dotiče studenata i njihovih (budućih) poslodavaca; njihova znanja i njihova zadovoljstva. Naravno samim tim osiguranje i postizanje kvalitete je vrlo upitno. Odgovornosti i rokovi. Strategija odgovornost za provedbu Strategije stavlja na Centar za podršku e-učenju i fakultetske timove za e-učenje koji nisu osnovani, a odgovornost za njihovo osnivanje, kao i rokove ne propisuje. Samim time do osnivanja tih tijela – za provođenje Strategije nitko nije odgovoran. Štoviše, Strategija navodi da 'Postojeći Pravilnik o sustavu za kvalitetu Sveučilišta u Rijeci6  daje adekvatan okvir i za osiguranje kvalitete e-učenja'. Obzirom da niti Pravilnik a niti Strategija ne propisuju kompetencije7  koje osobe zadužene za osiguranje kvalitete e-učenja moraju imati, postavlja se pitanje kako će se ta kvaliteta, u prvom redu postići a onda kada je postignuta; kako će se kontrolirati. Zaključak i preporuke Dokument na prekretnici. Strategija uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci prvi je dokument u hrvatskom visokoškolskom sustavu koji jasno zagovara razvoj upravljačkog pristupa visokoškolskom menadžmentu i uvođenje e-učenja. Tako se u Strategiji po prvi puta u povijesti hrvatskih državnih sveučilišta jasno definira misiju sveučilišta, po prvi puta se ambiciozno pristupilo uvođenju informacijsko-komunikacijskih tehnologija nužnih za postizanje željene kvalitete usluga koje sveučilište pruža. No, kao i većina 'dokumenata na prekretnici' Strategija ocrtava brojne vrijednosti koje su dominirale prije promjene. Prvenstveno se to odnosi na uzuse akademske organizacijske kulture, pa je tako: Dokument pisan u formi preporuke koja daje odgovor na pitanje: 'Što bi se moglo napraviti?' a ne u formi strategije koja daje odgovor na pitanje: 'Kojim ćemo to postupcima do u viziji propisanih ciljeva doći?'. Misija i vizija su nedovoljno jasni8 . Odgovornosti i rokovi nisu propisani. Upravljačka vs. akademske kultura. Iako dokument kako strategija Sveučilišta ocrtava utjecaj upravljačke organizacijske kulture koja je usredotočena na postizanje cilja, i oslanja se na odgovornost i učinkovitost, u njemu je i dalje je vidljiva dominacija akademske organizacijske kulture koja težište stavlja na akademske slobode te ju Bergquist9 , opisuje kao kulturu u kojoj; 'Pojmovima "mjerljivi rezultati" i "odgovornost" (accountabiilty) pruža se otpor…'. Zaključak. Strategija ima veliku vrijednost kao dokument koji nagovještava promjene, no on sam po sebi ih ne garantira. Preporuke. Bilo bi uputno a u skladu s vrlo ambiciozno izrađenom 'Strategijom Sveučilišta u Rijeci 2007.-2013.', izraditi novu 'Strategiju uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci'. Optimalno bi bilo ukoliko bi se prethodno pripremila 'Strategija obrazovanja na Sveučilištu u Rijeci' – u kojoj bi nova Strategija e-učenja imala svoje polazište. Dakle umjesto 'Akcijskog plana za provedbu Strategije uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci' koji je naveden u 'Strategiji Sveučilišta u Rijeci 2007.-2013', uputno je izraditi novu Strategiju e-učenja koja će sadržavati: jasnu misiju, viziju, mjerljive strateške ciljeve, te detaljan plan aktivnosti s rokovima i jasno definiranim odgovornostima. Literatura Strategija uvođenja e-učenja na Sveučilištu u Rijeci 2006.-2010, preuzeto 11.05.2007. s:  http://www.uniri.hr/hr/propisi_i_dokumenti/Strategija_uvodjenja_ e-ucenja_UNIRI.pdf EQIBELT, preuzeto 10.07.2007. s: http://eqibelt.srce.hr/ Peter Drucker (2001) Najvažnije o menadžmentu, M.E.P. Consult, Zagreb Strategija Sveučilišta u Rijeci 2007. - 2013., preuzeto 15.08.2007. s:  http://www.uniri.hr/hr/propisi_i_dokumenti/ Strategija%20UniRi%2019Lip_2007.pdf Harvey, L., 2004, Analytic Quality Glossary, Quality Research International, preuzeto 05.08. 2007. s:  http://www.qualityresearchinternational.com/glossary Pravilnik o sustav za kvalitetu Sveučilišta u Rijeci; preuzeto 11.05.2007. s http://www.kvaliteta-ffri.hr/sveucilisni_pravilnik.pdf Etički kodeks Sveučilišta u Rijeci spominje: 'Pedagoški kompetentan nastavnik/nastavnica'. preuzeto 10.08.2007. s  http://www.uniri.hr/component/option,com _wrapper/Itemid,150/ A. W. Bates u svojoj knjizi 'Upravljanje tehnološkim promjenama – strategije za voditelje visokih učilišta', Zagreb 2004. navodi: 'Strategija će biti dobara onoliko koliko je dobra vizija koja joj je podloga.' Bergquist, W.H.(1992) Four Cultures of the Academy. San Francisco: Jossey Bass.