Jasna Tingle, Branka Vuk Koračak, Jasminka Maravić: Izvještaj s godišnje konferencije organizacije EDEN

Organizacija EDEN osnovana je 1991. godine kao međunarodna mreža organizacija i pojedinaca koji se bave obrazovanjem na daljinu. U tu su mrežu uključene organizacije koje su se tada bavile tradicionalnim oblicima obrazovanja na daljinu (distribucijom tiskanih, audio ili video obrazovnih materijala), a s vremenom se uključilo sve više onih koji se bave e-learningom. Jednako tako je e-learning postao glavna tema svih EDENovih publikacija i skupova. Osim konferencija koje se održavaju svake godine u lipnju u nekom od europskih gradova, EDEN povremeno organizira i radionice i druge manje specijalizirane skupove. Ovogodišnja konferencija održana je u Napulju od 13. do 16. lipnja i okupila je oko 450 sudionika. U posljednjih nekoliko godina predstavnici CARNeta redovito sudjeluju na EDENovim događanjima pa sa ovogodišnje konferencije izvještavaju Branka Vuk, Jasminka Maravić i Jasna Tingle.

Vlasta Abramić, Krunoslav Bedi: Procjena znanja unutar online tečaja u srednjoškolskoj nastavi

Po drugi puta se u klasičnu učioničku nastavu u Graditeljskoj školi Čakovec, u drugom razredu zanimanja medijski tehničar, u okviru dvogodišnjeg općeobrazovnog predmeta informatika, implementirao online tečaj, pa je tako nastavljena suradnja CARNeta i Graditeljske škole Čakovec.

Mark van 't Hooft: Škole, djeca i digitalna tehnologija - Stvaranje boljih odnosa za bolje sutra

S obzirom na to da se u njoj jako dobro snalaze te sve više koriste tehnologiju, današnji učenici nedvojbeno se razlikuju od onih prije dvadeset, deset ili čak pet godina. Nadmoć tehnoloških alata očito je utjecala na to kako današnja mladež čita, piše i komunicira, što je pak dovelo do generacijske podjele utemeljene na tehnologiji. Mark van 't Hooft započinje članak analizom digitalnih alata koje današnji učenici najčešće koriste, a zatim tumači kako škole kontroliraju kako učenici koriste Internet izvan škole, zabranjuju digitalne alate u školama i krive tehnologiju za dublje probleme kao što su mladenačka otuđenost i nasilništvo. Iako se van 't Hooft slaže da korištenje tehnologija doista pokreće pitanja dječje sigurnosti i problema u učenju, kao polaznu točku on uzima činjenicu da svojim reakcijama mnoge škole nisu riješile ove probleme, a stvorile su dodatne, vezane uz prava iz Prvog amandmana i načine njegove primjene. Umjesto kontrole, kažnjavanja i zabrana, van 't Hooft predlaže da škole — i roditelji — pokušaju razvijati bolje odnose s djecom i tehnologijom u cilju boljeg obrazovanja najmlađih generacija za njihovu nesumnjivo digitalnu budućnost.