|
Uvod
Petog ožujka 2004. godine mojih pet suradnika iz tima Arctic Transect (hrv. Prijelaz Arktika) i ja od 31. prosinca 2003. putujemo preko kanadskog Arktika psećim zapregama. Približavamo se jezeru Baker, Nunavut, a nikoga nismo ugledali puna 73 dana. Preko horizonta se vidi bljesak svjetla i u susret nam dolaze motorne saonice. Ja sam na prednjim zapregama, pa zaustavljam tim i skijam prema čovjeku koji silazi sa svojega vozila. Pružam mu ruku i kažem, „Ja sam Aaron Doering. Nemate pojma koliko mi je drago što vas vidim.“ Starješina Inuita iz Igloolika, Nunavut, odgovara, „Znam tko ste; prepoznajem vaš glas s Interneta.“
Takav je domet imala ekspedicija Arctic Transect 2004: An Educational Exploration of Nunavut (AT2004), program učenja kroz avanturu koji je povezao 3,000.000 učenika diljem svijeta. Skupina od šest obrazovnih djelatnika i istraživača putovao je psećim zapregama od Yellowknifea, Sjeverozapadnih teritorija, Kanade preko Nunavuta, najnovijeg područja kanadskog Arktika, prema svojemu konačnom odredištu na sjevernom kraju otoka Baffin, putem se zaustavljajući pored sedam inuitskih zajednica (vidjeti kartu). Za to vrijeme, učenici od Kalifornije do Australije, kao i učenici u brojnim inuitskim učionicama, virtualno su sudjelovali u ovoj 3.000 milja dugoj ekspediciji putem online učionice osigurane na internetskoj stranici projekta. Učenicima je omogućena suradnja na obrazovnim projektima vezanima uz ekspediciju, a također su izravno komunicirali i sa stručnjacima za predmet, članovima nunavutske zajednice i sa svojim nastavnicima. Multidisciplinarnim nastavnim planom i programom za „K-12“ obuhvaćena su predavanja u rasponu od društvenih i prirodnih znanosti do tjelesnog odgoja i jezika.
U sljedećem ću dijelu predstaviti uvod u učenje kroz avanturu, pristup ee-učenju koji je služio kao pedagoški okvir za program AT2004. Nakon kratkog navođenja teoretske dimenzije učenja kroz avanturu i prikaza nekih njegovih praktičnih primjena, koristit ću rezultate ankete nastavnika za opisivanje triju glavnih prednosti učenja kroz avanturu u kontekstu obrazovanja „K-12“. Iako je ovaj članak prvenstveno namijenjen nastavnicima koji teže povećati uključenost učenika u nastavu u učionici „K-12“, on također može imati šire pedagoške implikacije za druga obrazovna područja.
Učenje kroz avanturu: Pedagogija i praksa
Od Arktika do Afrike, učenje kroz avanturu mijenja način na koji učenici uče i nastavnici poučavaju. Učenje kroz avanturu pruža učenicima mogućnosti istraživanja dalekih kultura i prostora promicanjem izvornih iskustava u učenju unutar mješovitog online okruženja; uz to, učenje kroz avanturu omogućava povezivanje učenika razdvojenih prostorom i vremenom, dok im istovremeno pruža pristup sredstvima i mogućnostima za interakciju sa stvarnim svijetom (Doering 2006).
Učenje kroz avanturu temelji se na dva glavna teoretska pristupa učenju — iskustvenom učenju i učenju temeljenom na istraživanju. Teorija iskustvenog učenja definira učenje kao „proces stvaranja znanja kroz preoblikovanje iskustva. Znanje proizlazi iz kombinacije stjecanja i preoblikovanja iskustva“ (Kolb 1984, 41). Upravo je stjecanje i preoblikovanje iskustva ono što učenje kroz avanturu nastoji stvoriti unutar virtualnog okruženja za učenje. Učenje kroz avanturu također je snažno povezano s pristupom učenju temeljenom na istraživanju, u kojemu procesi učenja uključuju traženje odgovora na vlastita pitanja umjesto učenja činjenica napamet (Bransford, Brown i Cocking 2002; Državno vijeće za istraživanje 1999).
I nastavni plan i program i online učionica razvijeni su s ciljem poticanja istraživačkih sposobnosti učenika, sukladno definiciji istraživanja koju daju Keys i Bryan (2001): određivanje i postavljanje pitanja, osmišljavanje i provedba istraživanja, analiziranje podataka i dokaza, korištenje modela i objašnjenja te priopćavanje saznanja“ (121). Još od Deweya (1938), brojni teoretičari učenja zagovaraju važnost obrazovanja koje uključuje učenike u izvorne ili stvarne događaje u kojima oni ulaze u dijaloge, aktivno djeluju i razmišljaju o mogućim posljedicama (Kolb 1984; Rogers 1969). Zajedništvo iskustvenog učenja i učenja temeljenog na istraživanju ostvaruje se u učenju kroz avanturu.
U skladu s ova dva stajališta, stvaranje programa AT2004 uključuje sedam međusobno zavisnih komponenti koje obuhvaćaju iskustvo učenja kroz avanturu:
- Proučen nastavni plan i program temeljen na istraživanju
- Suradnja i mogućnosti interakcije između učenika, stručnjaka, vršnjaka i sadržaja
- Korištenje Interneta za stvaranje nastavnog plana i programa i u okruženju za učenje
- Poboljšanje nastavnog plana i programa putem pravodobno dostavljenih medija i teksta iz tog područja
- Mogućnosti učenja usklađene s nastavnim planom i programom učenja kroz avanturu
- Pedagoške smjernice nastavnog plana i programa i okruženja online učenja i
- Obrazovanje temeljeno na avanturi. (Doering 2006).
Ove se komponente mogu detaljnije prikazati u razlikovnim obilježjima programa AT2004, koji je učenicima omogućio sudjelovanje u vlastitim iskustvima učenja kroz avanturu. U smislu tehnološkog dizajna, program je ponudio cijeli niz komunikacijskih značajki za potporu višestrukih oblika interakcije između učenika, nastavnika i članova tima. Svaki tjedan na „dan obrazovanja“ članovi tima surađivali su na stvaranju multimedijski unaprijeđenih izvješća i drugih materijala, koje su putem satelitske tehnologije odašiljali na online stranicu; ovi materijali uključivali su elemente poput ažuriranih putova temeljenih na tekstu, fotografija, audioisječaka, videoisječaka i interaktivnih filmova, koji su pružali pravovremene informacije o određenim aktivnostima ekspedicije.
Na taj način, učenici koji su pristupali ovim materijalima mogli su izravno komunicirati s članovima ekspedicije putem tjednih brbljaonica s timom, s akademskim stručnjacima kroz tjedne brbljaonice sa stručnjacima i međusobno kroz prostore suradnje dostupne putem internetske stranice projekta. Korištenjem cjelokupnih mogućnosti Interneta i multimedijalne tehnologije, program je osnažio temeljne veze između iskustva, istraživanja i učenja.
Istovremeno, program AT2004 također je pružio pedagoški okvir kako bi se poučavateljima pomoglo da uključe ovo obilje informacija u svoja obrazovna okruženja. Okvir je bio zamišljen tako da potakne učenje primjereno različitim dobnim skupinama, istovremeno pružajući nastavnicima dovoljnu slobodu odabira komponenti koje najbolje odgovaraju njihovoj vlastitoj pedagogiji. U početnim fazama planiranja, poučavatelji su dobili besplatan nastavni plan i program i vodič kroz aktivnosti sa svim nastavnim materijalima, pitanjima za raspravu i aktivnostima za učenje za deset različitih modula; poučavatelji su mogli uključiti svih deset modula ili odabrati najvažnije module za potrebe svojega nastavnog programa.
Nadalje, svaki je modul zamišljen kao potpora za tri razine aktivnosti koje odgovaraju različitim stupnjevima obrazovanja — iskustvo (K-3), istraživanje (4-8) i proširivanje (9-12) — koje su poučavatelji također mogli izmijeniti u skladu s vlastitim obrazovnim ciljevima. Putem ovih značajki njegova dizajna, programom AT2004 nastojalo se postići učinkovitu ravnotežu između strukture i fleksibilnosti koja bi osigurala optimalnu integraciju programskih materijala u različita okruženja za učenje.
Dizajniranje za motivaciju: Učenje kroz avanturu u učionici K-12
U istraživačkoj studiji proučavan je način na koji nastavnici koriste mješovito okruženje učenja na daljinu iz programa AT2004 da bi se utvrdila poželjna svojstva učenja kroz avanturu u učionici „K-12“. Drugim riječima, na koji način nastavnici olakšavaju integraciju usklađenog nastavnog plana i programa i online učionice sa svojim stvarnim okruženjem u učionici? Istraživači su zamolili uključene obrazovne djelatnike da popune ili anketu prije i nakon provedbe programa ili samo jednu anketu nakon provedbe programa. Ukupno 109 korisnika popunilo je anketu prije provedbe programa; među njima, 41 korisnik također je odgovorio na anketu nakon provedbe, u kojoj su opisali način provedbe programa AT2004.
Druga skupina od 339 registriranih korisnika koji nisu popunili anketu prije primjene programa odgovorila je na anketu nakon primjene programa; 187 ovih korisnika također je pružilo detaljan opis provedbe. Istraživači su koristili zajednički skup pitanja za obje ankete nakon provedbe te je sastavljen zajednički skup podataka, s ukupno 228 ispitanika koji su opisali provedbu aktivnosti u 300 zasebnih kolegija.
Podaci ankete nadopunjeni su dodatnim kvalitativnim podacima. Od 109 korisnika koji su odgovorili na početnu online anketu prije provedbe, 21 korisnik sudjelovao je u 15-minutnom telefonskom razgovoru o korištenju programa AT2004 i mišljenju o njemu. U tom nizu razgovora sudjelovali su: četiri nastavnika koji su poučavali učenike s posebnim potrebama, jedan nastavnik koji je poučavao nadarene učenike, pet nastavnika koji su poučavali učenike osnovne škole (K-5), sedam nastavnika koji su poučavali učenike niže srednje škole (6-8), jedan srednjoškolski nastavnik (9-12), dva nastavnika koji su poučavali kombinaciju stupnjeva obrazovanja i jedan okružni koordinator nastavnog plana i programa.
Prikupljanjem informacija iz anketa i telefonskih razgovora, istraživači su mogli sastaviti opširnije profile načina na koji su neki nastavnici uvrstili program AT2004 u svoju nastavu i programe. Anketni podaci, telefonski razgovori i podaci o zapažanju analizirani su pomoću stalne komparativne metode (Glaser i Strauss 1967) da bi se odredile istaknute kategorije i obrasci. Nakon razvrstavanja podataka prema sudionicima, istraživači su pročitali podatke kako bi odredili obrasce kod pojedinaca. Istraživači su zatim ponovo pročitali podatke i odredili tri primarna poželjna svojstva koja su ispitanici ankete najčešće bilježili.
Rezultati: Poželjna svojstva programa učenja kroz avanturu
Online dijalog i mogućnosti suradnje
75% nastavnika koji su sudjelovali u anketama priopćilo je da su koristili program AT2004 kao alat za učenje da bi omogućili učenicima komunikaciju s različitim kulturama i doživljaj istih. Nastavnici su cijenili brojne mogućnosti učenika za razmjenu stajališta kroz dokumentaciju projekta. Učenici su razmjenjivali video- i audio-dokumentaciju, dokumente Microsoft Worda i slajdove u prezentaciji Microsoft PowerPointa u zonama suradnje i na tjednim online brbljaonicama. Nastavnici su opisali mogućnosti svojih učenika za komunikaciju s drugim učenicima, stručnjacima za predmet i istraživačima izvan njihove učionice kao najvažniju značajku iskustva programa AT2004. Priopćili su da su učenici bili motivirani za čest pristup online učionici tijekom tjedna, čak i bez danoga zadatka. Različite vrste interakcije održavale su motivaciju učenika za korištenje online učionica i nastavnici su uočili da su učenici „učili, a da toga čak nisu bili svjesni.“ Tom je priopćio da je program AT2004 pružio njegovim učenicima priliku da razmjenjuju učenje i raspravljaju o njemu. Sue, nastavnica šestog razreda, izvijestila je, „Prednost je u tomu što djeca dolaze u kontakt s ljudima s najvrsnijim znanjem o temi. To nije nešto što djeca obično doživljavaju u redovitom nastavnom programu društvenih znanosti. Učenje je predstavljeno na uzbudljiv način i djeca se osjećaju više uklopljenim u njega jer su njegov sastavni dio.“
Debbie, nastavnica petog razreda, opisala je svoja iskustva s tjednim brbljaonicama sa stručnjacima i prostorima suradnje u online učionici:
Planirali smo okupljanje svih učenika u računalnom laboratoriju tijekom tjednih razgovora ili smo koristili jedno računalo u mojoj učionici. Učenici su dovršili aktivnosti iz razgovora unutar nastavnog plana i programa prije nego što su se dogodile te su znali što žele pitati. Također su bili vrlo uzbuđeni kada bi vidjeli svoje ime na velikom zaslonu za vrijeme razgovora sa stručnjakom. Također, moji učenici naprosto su obožavali stavljati slike svojih pasa u Dog Zone (hrv. Prostor za pse) i razmjenjivati kulturne projekte. Svidjela im se interaktivnost. Program ih je oduševio.
Nadalje, 80% nastavnika priopćilo je da su njihovi učenici bili motivirani za razgovor i suradnju sa svojim vršnjacima u prosjeku 3-5 puta tjedno. Pružanjem takvih mogućnosti učenicima, program AT2004 jasno je poticao proces iskustvenog učenja, koji je zatim rezultirao visokom razinom uključenosti u predmet.
Nastavni plan i program temeljeni na istraživanju s izvornim sadržajem u stvarnom vremenu
Kako je ranije opisano, nastavni plan i program AT2004 organizirani su prema tri razine istraživanja: iskustvu, istraživanju i proširivanju. Svaka sljedeća razina zahtijevala je od učenika dublje proučavanje problematike proučavanjem širokog raspona sredstava i ispitivanjem; pedagoški pristupi kretali su se od didaktičkog do konstruktivističkog. Više od 70% nastavnika navelo je prilagođenost i integraciju nastavnog plana i programa sa stvarnovremenskim sadržajem utemeljenim na istraživanju kao glavnu prednost za uspješnu integraciju. Mary je opisala za nju najvredniji dio nastavnog plana i programa: „najvažniji dio obrazovanja — istraživanje.“ Dodala je, „Volim ovu vrstu zaigranog, praktičnog, istraživačkog pristupa djeci. Ja stojim sa strane i ne činim ništa dok djeca otkrivaju. To je program u koji se djeca doslovno mogu uključiti.“ Nastavila je, „Imam tako raznoliku učionicu, a svako dijete sposobno je raditi s programom.“ Marcy, nastavnica drugog razreda priopćila je, „To je jednostavno drugačiji način poučavanja. Ja u potpunosti odobravam pristup koji [učenje kroz avanturu] koristi. To je konstruktivistički pristup, za razliku od neke vrste klasičnog obrazovanja: ovo stoji u udžbeniku, pokušajmo to pročitati, naučiti napamet i reproducirati. Radi se o učenju sa stvarnim sadržajem koje se događa u stvarnom svijetu!“
Šest anketiranih nastavnika izjavilo je da je nastavni plan i program AT2004 podržao njihov poželjni pristup poučavanju. Dvanaest anketiranih nastavnika navelo je da je njihov pristup poučavanju postao više konstruktivistički te da su osjećali veću angažiranost svojih učenika zahvaljujući nastavnom planu i programu AT2004. Bill, stručnjak za tehnologiju, izjavio je da za dvoje nastavnika koji su bili najviše uključeni, program promijenio ne samo njihov način poučavanja nego i njihove živote. On ih je nanovo ojačao i pružio im razumijevanje činjenice da je cijeli proces obrazovanja mnogo više no što mislimo. Oni su s osobljem podijelili znanje da se obrazovanje sastoji u sljedećem: u povezivanju učenja sa stvarnim svijetom i to na način da se motiviraju i učenici i nastavnici.
Nastavnici su također uočili da su tri razine istraživanja nastavnog plana i programa pružile dovoljno mogućnosti za uspješnu integraciju; mogli su birati i odabrati integraciju određenih aspekata nastavnog plana i programa kao podršku ili nadomjestak njihovim postojećim nastavnim programima. Takvu integraciju navelo je 85% nastavnika koji su se izjasnili kao konstruktivisti. Bill je priopćio da je jedna od ovih nastavnica rekla da se projekt AT2004 pojavio u pravo vrijeme, baš kada je željela „otkriti nešto drukčije.“ On je projekt opisao kao „zarazan“ te rekao da su nastavnici radili noćima i vikendima na integriranju odabranih dijelova nastavnog plana i programa. Jordan, nastavnik nadarenih učenika, priopćio je da je povezao niz predavanja s projektom AT2004; na primjer, učenici su dovršili projekt proučavanja određenog psa, radili su pokuse s gustoćom i talištem snijega, proučavali inuitsku zastavu i kreirali vlastite obiteljske zastave (koje su kasnije spojili u jedan veliki poplun). Jordan je rekao da će nastavni plan i program „obogatiti učenike s kojima radim, dakle, nadarenu djecu, i pružiti im izazov, a dovoljno je obogaćujući da ih zainteresira.“
Motivacija za istraživanje kroz višestruke vrste medija
Više od 80% sudionika izjavilo je da smatraju da su njihove učenike motivirale višestruke vrste izvornih i stvarnovremenskih medija koje je program nudio. Ruth je izjavila, „Mislim da su drukčiji načini, na primjer videoisječci, audioisječci i razgovori, na koje učenici uče na internetskoj stranici izvrsni. Ja sam jednako uzbuđena oko toga kao i oni.“ Objasnila je da je okruženje za učenje programa AT2004, osobito njegove audio i videokomponente, motiviralo njezine učenike, koje „je odmah privukao video. Oni žele mogućnost gledanja filmova. Tamo će najprije otići. Ili to ili vole posjećivati igralište za pse.“ Kada je Nadia, nastavnica petog razreda, pitala svoje učenike o njihovim omiljenim mjestima u online učionici, učenici su naveli fotografije, igralište za pse, interaktivnu kartu i ažurirane audio isječke putova, a također su izrazili snažno zanimanje za „čitanje o onomu što se događa.“ Višestruki oblici u kojima su podaci bili predstavljeni motivirali su učenike da istražuju sadržaj kroz razne objektive, što je motiviralo i nastavnike, koji su bili uzbuđeni kada su vidjeli kako njihovi učenici preuzimaju inicijativu za ulazak u online učionicu.
Zaključak
U ovom radu opisano je iskustvo učenja kroz avanturu, mješoviti pristup online obrazovanju, i utvrđena su tri poželjna svojstva pružena u učionici „K-12“: (1) online dijalog i mogućnosti suradnje, (2) nastavni plan i program temeljen na istraživanju s izvornim sadržajem u stvarnom vremenu i (3) motivacija za istraživanje kroz višestruke vrste medija. Učenje kroz avanturu obećava promjenu tradicionalne učionice pružanjem pristupa interakciji i mogućnosti interakcije s izvornim podacima, sadržajem, ljudima i stvarnim situacijama. To je privlačan model za smještanje učenja u izvorni kontekst, uz učinkovitu primjenu tehnologije za poboljšanje mogućnosti učenja. Učenje kroz avanturu znači da učenje više nije ograničeno na zidove učionice, nego se širi prema milijunima drugih učenika i stručnjaka koji razmjenjuju stvarna iskustva.
Daljnje mogućnosti učenja kroz avanturu bit će dostupne obrazovnim djelatnicima u obrazovanju „K-12“ s nastavkom ove inicijative u novim smjerovima. GoNorth! (hrv. Idemo na sjever!) predstavlja program učenja kroz avanturu koji koristi Arktik kao školsku ploču za obrazovanje učenika diljem svijeta. Kao prvi cirkumpolarni nastavni plan i program o Arktiku koji je ikada stvoren, on obrazuje o arktičkome području i pruža učenicima priliku da vide kako njihovi postupci utječu na ova i druga područja svijeta. Od 2004. dovršili smo još dvije ekspedicije učenja kroz avanturu — Go North! Arctic National Wildlife Refuge 2006 (hrv. Idemo na sjever! Arktički nacionalni rezervat 2006.) i nedavno GoNorth! Chukotka 2007 (hrv. Idemo na sjever! Chukotka 2007.). Tijekom pet godina trajanja projekta GoNorth! planiramo provesti niz takvih ekspedicija, tijekom kojih ćemo i dalje voditi učionice K-12 povezane kroz okruženje online nastave.
Učenje kroz avanturu posjeduje potencijal da oživi obrazovanje „K-12“, budući da su i učenici i nastavnici motivirani za učenje iz izvorne i stvarnovremenske privlačnosti takvog okruženja i nastavnog plana i programa. Učenje kroz avanturu ne mora se odvijati na udaljenim lokacijama; ono može pozitivno utjecati i na druga obrazovna područja, poput virtualnog učenja u visokom obrazovanju. Izrazito je obećavajuća mogućnost uvođenja učenja kroz avanturu u područja sadržaja koja se kreću od poslovanja do arheologije. Učenici će moći iskusiti život izvršnog direktora ili sudjelovati u najnovijem arheološkom iskopavanju te komunicirati sa stručnjacima i vršnjacima diljem svijeta bez napuštanja učionice. Za uspješno uvođenje učenja kroz avanturu bit će potrebno preispitati način na koji pišemo naše nastavne planove i programe i kreiramo okruženja online nastave, no model AT2004 pokazuje da učenje kroz avanturu mnogo obećava.
______________________________________________
INFORMACIJE O AUTORSKIM PRAVIMA I CITIRANJU OVOG ČLANKA
Ovaj članak moguće je reproducirati i distribuirati u obrazovne svrhe, ako se u dokument uključi sljedeće:
Bilješka: Ovaj članak izvorno je objavljen u Innovate časopisu (http://www.innovateonline.info/) pod nazivom: Doering, A. 2007. Adventure learning: Situating learning in an authentic context. Innovate 3 (6). http://www.innovateonline.info/index.php?view=article&id=342 (učitan 10. rujna 2007). Članak je ovdje reproduciran s dopuštenjem izdavača, The Fischler School of Education and Human Services pri Nova Southeastern University.
|
