Visokučilišna praksa razlikuje slijedeće oblike nastave:
pozvana izlaganja
u kojima priznati stručnjak kao gost ustanove, u okviru nekog nastavnog programa ili izvan njega održi predavanje iz specifičnog područja,
predavanja
su temeljni način poučavanja na visokim učilištima. U principu se svaki nastavni predmet sastoji od predavanja koja se izvode po usvojenom nastavnom programu,
auditorne vježbe
najčešća su dopuna predavanjima. Na njima se, u principu u manjim grupama nadopunjuje i razrađuje nastavna materija iznesena na predavanjima,
laboratorijske vježbe
su prilika da studenti provođenjem eksperimenata u laboratorijskim uvjetima steknu neophodno iskustvo o pojavama i predmetima koje proučavanje,
seminare
u okviru kojih se priređuje i posebno razmatra neka tema, u pravilu uz diskusiju studenata,
provjere znanja
imaju značajnu ulogu u procesu poučavanja. U visokoučilišnoj praksi razlikujemo kolokvije i ispite; svaka od navedenih provjera može biti pismena, usmena ili uključivati oba oblika provjere.
Dobar uvid u dosadašnje iskustvo sa pristupom rješavanja kolegija uz korištenje informatičkih tehnologija daje pregled Ministarstva znanosti i tehnologije RH, a posebno se može istaknuti primjer s Medicinskog fakulteta u Zagrebu.
