|
Prednosti i mane ocjenjivanja? |
Ova analiza daje vrlo objektivne rezultate, a može se uspoređivati više proizvoda iako oni nisu potpuno jednaki. Nedostaci ove analize je ujedno i njena prednost, a to je što su svi kriteriji stavljeni u ravnopravni položaj.
| | |
Ova analiza daje vrlo objektivne rezultate i osoba koja ju provodi ne mora nužno biti i ekspert za program koji analizira. Metoda se temelji na kontrolnom popisu ("check listi") u kojem se zadovoljeni kriteriji označavaju kvačicom. Nakon završetka prolaska možemo biti sigurni da je program provjeren prema svim kriterijima koji su zadani i vrlo pregledno se može vidjeti koje kriterije zadovoljava, a koje ne.
Nedostatak ove analize je ujedno i njena prednost: svi su kriteriji ravnopravni. Takav način postupanja prema kriterijima omogućava da svaka osoba koja analizira rezultate analize može samostalno odlučiti koje kriterije smatra važnijima, a koje manje važnijima. Davanjem nekih težina pojedinom kriteriju moguće je lako odrediti koji softver najbolje odgovara potrebama.
Budući da osoba koja analizira program ne mora nužno i znati te težine pojedinog kriterija ne može utjecati na rezultate same provjere. U slučaju pogreške kod provjere nekog kriterija, ne događa se velika pogreška, budući da to ne utječe na ostale rezultate i na ukupni dojam o softveru.
Dodatne prednosti ovakve metode su što se može uspoređivati više proizvoda iako oni nisu potpuno jednaki. Budući da se gledaju samo činjenice koje nas zanimaju, a ne sama njihova implementacija. Zbog veće brzine prolaska kroz ovakav način kriterija moguće je sa manje resursa obaviti veću analizu.
Nedostaci ove metode su što je potrebno unaprijed dati neke kriterije. U slučaju i najmanje promjene kriterija potrebno je ponovo analizirati svaki od do tada analiziranih softvera. Time se pokazuje da je za ovakvo mjerenje potrebna izuzetno dobra priprema.
Uz spomenute nedostatke, najveći je taj što ovo mjerenje neće dati odgovore na pitanja koja u kriterijima nisu postavljena kao što je to na primjer u slučaju opisnih ocjena gdje bi ekspert možda naglasio neko područje za koje može pretpostaviti da nas više zanima što nismo mogli znati unaprijed. Zato je potrebno unaprijed predvidjeti sve potrebne odgovore i probleme, što je gotovo nemoguće.
Ovakav postupak bi najbolje bilo provoditi iterativno. Odnosno, nakon svakog prolaska kroz softver vidjeti koji su bili problemi sa kriterijima, ispraviti ih i nadopuniti. Nakon toga potreban je novi prolaz kroz softver. Ovakav temeljit postupak je vrlo skup te zahtjeva puno resursa. Zato je jako riskantan ako priprema nije bila iznimno temeljita.
Metodu Zadovoljavanja kriterija dobro je popratiti i nekim kraćim tekstom koji daje neku općenitu sliku o alatu, budući da ovaj način prikaza nekada zna zavarati. Na primjer ako program zadovoljava kriterije da omogućava rad s kvizom i nekoliko desetaka dodatnih kriterija veznih uz njega to ne znači da je rad s njime jednostavan i lak za naučiti. Na temelju činjenice da zadovoljava 20 od 23 kriterija moglo bi se pomisliti kako je ovo najbolji program na tržištu. Nakon kupnje može se ustanoviti da su potrebna znatna sredstva za njegovo svladavanje koja nadmašuju cijenu konkurentnog koji zadovoljava tek 14 od 23 kriterija koji su nam ujedno i važniji i pri tome je puno jednostavniji za korištenje.