Što je MPR?
Ideju o minimalnoj prolaznoj razini testa uveo je L . Nedelsky (Nedelsky L Absolute grading standards for objective tests. Educ. Psychol. Meas. 14:3-1,1954). Prema toj ideji nastavnik analizira teškoću svakog pojedinog pitanja sa stajališta minimalnog potrebnog znanja da bi se položio test (studenta koji zavređuje dvojku). Naime, nastavnik se treba uživiti u ulogu studenta koji zna za ocjenu dovojlan (2), te procijeniti kako takav student mora odgovoriti na zadano pitanje.
Kako procijeniti MPR?
Primjer određivanja MPR detaljno ćemo obrazložiti na vrsti pitanja s 5 ponuđenih odgovora od kojih je samo jedan točan (engl. MPQ, multiple choice question). I drugi tipovi pitanja se mogu vrednovati na taj način, ali je postupak procjene složeniji.
Ako je pitanje vrlo teško tako da student "dvojkaš" ne mora prepoznati točan odgovor, već potpuno nasumce izabire jedan od podjednako privlačnih ponuđenih odgovora, njegova je "šansa" da pogodi iznosi 1:5 (tj. 20%), pa se pitanje ocjenjuje težinom MPR = 1/5 = 0,2.
Ako je međutim jedan od ponuđenih odgovora toliko evidentno netočan da to dvojkaš mora prepoznati, onda on od preostalih 4, njemu podjednako privlačnih odgovora, nasumce izabire jedan. MPR u tom slučaju jest 1/4 = 0,25.
U još lakšem pitanju mora prepoznati 2 distraktora da su očigledno netočna, pa se slučajno odlučuje za 1 od preostala 3 ponuđena odgovora. MPR je tada 1/3 = 0,33.
U još lakšem pitanju dozvoljavamo da se student s graničnim znanjem može dvoumiti između dva odgovora (dok za preostala 3 mora znati da nisu točni). MPR je tada 1/2 = 0,5.
I napokon, ako je pitanje toliko lagano da student koji posjeduje upravo dostatna znanja za dovoljan mora prepoznati točan odgovor (ili četiri netočna odgovora) MPR pitanja iznosi 1.
Broj mogućih teškoća pitanja (MPR) može se i povećati, ako se dozvoljava dodjeljivanje za točan ili netočan odgovor koji "dvojkaš" mora prepoznati po 2 (a ne 1 kao u gornjem pristupu), a za lagan 0 (tzv. skala Chicago). Prednost je u tome što se dvojbenim distraktorima (za koje se ocjenitelj ne može odlučiti mora li to "dvojkaš" znati ili ne) dodjeljuje 1.
Pitanja trebaju neovisno samostalno ocjeniti barem tri nastavnika, a u slučaju većeg neslaganja (više od jedne ocijene na skali) trebaju se dogovrno uskladiti ocjenu. Još je bolje ako pitanja ocjenjuju svi raspoloživi nastavnici, a u slučaju neslaganja da se svi dogovore ili da odluku prepuste povjerenstvu "seniora" od tri člana. Na taj se način stvara banka standardiziranih pitanja od kojih je svako ocjenjeno s MPR.
Zašto MPR?
Glavni je razlog utvrđivanja MPR za svako pitanje definiranje težine pitanja, provjera distraktora, usporedba s zadanim ciljevima tečaja i stvaranje jednoobrazne banke. Daljnji je razlog ujednačavanje kakvoće i težine testa u različitim ponovljenim rokovima i utvrđivanje prikladne skale ocjenjivanja. Time se postiže apsolutni objektivni standard procjene znanja tj. apsolutno prihvaćeni dogovoreni kriteriji nastavnika koliko minimalno znanja treba student usvojiti da položi test.
