Uporaba permutacijskih pitanja - Polazniku se nudi više točnih odgovora na jedno ili na niz pitanja, a on treba odabrati točnu kombinaciju. Time se broj mogućih odgovora drastično povećava, a vjerojatnost slučajnog pogađanja smanjuje.
Odabir redoslijeda "točnosti" odgovora - Polaznik reda odgovore prema točnosti i dobiva bodove prema položaju točnog odgovora u nizu. Primjerice u pitanjima s 5 distraktora, postavi li polaznik točan odgovor na 1. mjesto u nizu, dobiva 5 bodova, na 2., dobiva 4 boda itd. Jasno je da takvom načinu treba prilagoditi i pitanja u kojima može biti više točnih odgovora, od kojih je jedan najispravniji. Studenti ne vole takova pitanja i doživljavaju ih kao "ne fer"!
Pitanja s procjenom sigurnosti u točan odgovor - Polaznik izabire točan odgovor, ali navodi i svoj stupanj sigurnosti u točan odgovor (najčešće 3, 2 ili 1). Pri točnom odgovoru dobiva i broj bodova koji odgovara njegovom stupnju sigurnosti, ali pri netočnom dobiva i negativne bodove koji odgovaraju navedenoj sigurnosti (obično -3, -2, -1, a prema nekim autorima čak i dvostruko -6 itd.).
Normalizacija i negativno bodovanje - Provodi se radi poništavanja učinak pogađanja. Opća formula za MCQ s n odgovora glasi:
Z --> (P - 100/n)(n/(n-1)
Koristimo li se negativnim bodovanjem, točan odgovor nagrađujemo s "n-1", a netočan "kažnjavamo" s 1 bod.
Učinak je gotovo jednak kao pri normalizaciji.
Liberalni testovi - Moguće je dozvoliti studentima da odaberu više odgovora, pri čemu svaki nosi određenu nagradu ili kaznu. Time se nagrađuje i djelomično znanje koje studenti imaju.