| PISMENA PROCJENA ZNANJA (vještina i stavova) |
| |
U sustavu visokog obrazovanja najčešće se procjenjuje kognitivno znanje (v. Bloomova taksonomija), a za to su najpogodnije pismene procjene znanja (u papirnatom ili elektroničkom obliku), pa se danas u svijetu one ponajviše rabe. Pismena procjena zananja bez uporabe kompjuterske tehnologije danas je u razvijenom svijetu gotovo nezamisliva.
Ovisno o svrsi, posljedice pismene provjere znanja mogu biti teže ili lakše. Primjerice, o završnom ili prijemnom ispitu izravno ovisi budućnost studenta, dok pismene samoprocjene imaju edukacijsku zadaću da poboljšaju pamćenje i da daju studentu povratnu informaciju. S obzirom na posljedice, pismena se procjena znanja mogu podijeliti u sljedeće kategorije:
1) ispit (engl. exam) = završna procjena znanja (engl. final summative assessment) radi dobijanja dokaza o aktualnoj razini i kakvoći znanja, vještina i stavova
2) kviz (engl. quiz) = samoprocjena znanja (engl. selfassessment, formative assessment) kojoj je cilj da student dobije povratnu informaciju o aktualnoj razini vlastitog znanja
3) anketa (engl. survey) = dijagnostička procjena znanja, vještina i stavova cijele grupe studenata kojoj je cilj utvrditi stupanj suglasja s propisanim nastavnim ciljevima
4) test (engl. test) = dijagnostička procjena znanja radi informiranja studenta i nastavnika o dosegnutoj razini i kakvoći znanja koja pomže studentu da ostvari nastavne ciljeve (testom se procjenjuje znanje iz manjeg opseg gradiva nego ispitom - poglavito ih rabimo za tzv. kolokviranje dijelova gradiva) (v. Što, kada, kako i zašto procjenjivati?)
Ovisno o kojoj se kategoriji (posljedici) radi, razlikovat će se i stupanj motiviranost studenta za polaganjem i/ili varanjem, što su vrlo važni elementi pri izboru sustava kojim ćemo provoditi pismeno procjenjivanje znanja. Način objavljivanja ispita i sigurnost danas su glavne diskusijske teme vezane uz uporabu komjutora u procjeni znanja. Primjerice, pretjerana uporaba sofisticirane tehnologije samo za one kategorije procjene znanja koje nemaju težih posljedica (nižeg stupnja motivacije) mogu rezultirati nepotrebnim troškovima i gubljenjem vremena. Ili, pak, nedovoljna uporaba novih tehnologija za završne ili prijemne ispite također će rezultirati nepotrebnim gubitkom vremena, nepovjerenjem i sumnjom u valjanost ispita (v. Izbor alata)
Za pismenu se provjeru mogu rabiti različite vrste pitanja (Tablica 1). Odabir vrste pitanja poglavito ovisi o obrazovnim ciljevima, svrsi provjere i broju studenata. Iako nema oštrih granica, neke su vrste pitanja pogodnije za procjenu nižih razina znanja, a neke za vrednovanje viših kognitivnih domena (v. Bloomova taksonomija).
Literatura
1. Anić B. Rječnik hrvatskog jezika. Novi liber, Zagreb 2000.
2. Norman G.R. Van der Vleuten C.P.M. Newble DJ. (ur). International Habdbook of Research in Medical Education. Dordrecht: Klouwer Academic Publishers, 2002
3. Jakšić Ž, Pokrajac N, Šmalcelj A. Vrcić-Keglević M (ur.) Umijeće medicinske nastave. Medicinski fakultet, Zagrebu, 2002. (2. izd)
|
| |
|
