Nakon testa se izračuna prosjek postignutih bodova i standardna pogreška mjerenja. Napravi se lista uspješnosti studenata prema broju postignutih bodova, te se  prema unaprijed dogovorenom postotku prolaznosti odredi prag prolaznosti i "odreže" dogovorena razina.

Velika mana ovakvog pristupa jest što uvijek određeni udio studenata neće položiti test-ispit (čak i onda kad bi svi bili izvrsni), odnosno na  test-ispitu će uvijek proći unaprijed određeni udio studenata, pa i u slučaju kad bi svi bili nespremni! 

Ovaj je model ocjenjivanja donekle primjenjiv samo onda kad bi se svi studenti ozbiljno pripremali za ispit i ozbiljno pristupali testu. No, budući da u realnom životu to uglavnom nije slučaj, relativno ocjenjivanje treba napustiti!

  Apsolutna procjena znanja 

Pri apsolutnom procjenjivanju,  znanje se svakog studenta  uspoređuje  s unaprijed dogovorenim standardnim znanjem. To se unaprijed dogovoreno standardno znanje može odrediti metodom subjektivnog ili metodom objektivnog apsolutnog standarda.

 Subjektivni apsolutni standard

Subjektivni apsolutni standard može biti ustaljena standardna težina testa, koja se postiže iskustvom voditelja koji iz velike baze pitanja odabire "po svom osjećaju i iskustvu" pitanja za standardno težak test. Na takvim ujednačenim testovima uvijek prolaze studenti koje odgovore određen broj pitanja (najčešće 55 %). Zamjerka takvom pristupu je što voditelj testa subjektivno procjenjuje opću teškoću testa.

 Objektivni apsolutni standard

Objektivni apsolutni standard postiže se tako što se teškoća cijelog testa procjenjuje na temelju ocjenjivanja težine svakog pojedinačnog pitanja. Skala ocjenjivanja se zatim prilagođuje izračunatoj težini. Za "teške" testove prag prolaznosti  je nizak, a za "lagane" visok. Hoće li neki student proći test ili ne, više ne ovisi o uspjehu (znanju) drugih studenata (relativno ocjenjivanje), niti o procjeni voditelja da je test uobičajene težine (subjektivni apsolutni standard), niti o težini testa, već isključivo o odnosu njegovog znanja prema apsolutno prihvaćenim dogovorenim kriterijima nastavnika koliko minimalno znanja treba za proći test. Svako pitanje treba ocijeniti komisija od najmanje 3 nastavnika. Svaki član komisije nezavisno određuje svakom pitanju  tzv. minimalnu prolaznu razinu (MPR).  Nakon sastavljanja test, voditelj testa treba odrediti prosječnu minimalnu prolaznu razinu  za cijeli test i izračunati skalu ocjenjivanja.