Zadaci su često   vremenski ograničeni

U tradicionalnom poučavanju u učionici nakon izlaganja sadržaja preporučuje se odvojiti dio vremena za pojedine oblike ponavljanja i utvrđivanja gradiva. Određeni zadaci i vježbe mogu se rješavati na satu nastave u učionici, a ostali se zadaju kao domaća zadaća. Obrazovanje na daljinu slijedi taj princip, s time da je u on-line obrazovanju obično veća potreba za primjenom zadataka i vježbi nego kod tradicionalnog poučavanja jer je manja razina interakcije uživo, kao i razmjena verbalnih i neverbalnih oblika komunikacije s nastavnikom.

Testovi i kvizovi

Test odnosno kviz najjednostavniji je oblik ponavljanja i utvrđivanja gradiva polaznika jer programska oprema većine sustava za obrazovanje na daljinu omogućuje jednostavno formiranje kolekcije pitanja i odgovora, sastavljanje testa ili kviza, popunjavanje testova ili kvizova te analizu rezultata.

Vrste pitanja u testu ili kvizu

Važan element uspješne primjene testa ili kviza predstavlja pravilan izbor vrste pitanja i njihovo slaganje tako da se dobije postupni prijelaz od lakših prema težim pitanjima, kao i od jednostavnijih prema složenijim vrstama ispitivanja.

Najjednostavnija su pitanja u kojima su predloženi odgovori s dvije mogućnosti (npr. istina/laž, točno/netočno, da/ne). Sljedeća, srodna vrsta su pitanja s binarnim izborom (npr. plavo/zeleno). U oba slučaja postoji 50% mogućnosti slučajnog pogađanja odgovora, zbog čega se pitanja tih vrsta koriste samo za početne provjere znanja i uvježbavanje.

Vrlo su česta pitanja s tri ili više ponuđenih odgovora, od kojih je točan samo jedan. Pritom veći broj ponuđenih odgovora smanjuje vjerojatnost pogađanja točnog odgovora. Međutim, broj ponuđenih odgovora ne bi trebao biti prevelik kako polaznik ne bi gubio previše vremena čitajući ih. Vrlo slična vrsta su i pitanja s više ponuđenih odgovora, s time da nije točan samo jedan odgovor, nego ih može biti nekoliko između onih koji su ponuđeni.

Sve prethodne vrste pitanja s ponuđenim odgovorima jednostavne su za automatsku/računalnu provjeru i većina LMS alata ih podržava.

Pitanja s ponuđenim odgovorima lakša su za obradu

Pitanja u kojima se traži opisni odgovor (npr. dopisivanje odgovora, dopunjavanje rečenica, esej ili slično) rjeđe se koriste jer nisu toliko pogodna za automatsku/računalnu provjeru točnosti odgovora, osim ako nije riječ o relativno jednostavnim oblicima odgovora koji se temelje na upisivanju jedne od manjeg broja mogućih riječi, nabrajanju pojmova ili sl. U većini je slučajeva za ocjenu ispravnosti opisnih odgovora potrebna aktivnost predavača/instruktora.

Neka od sljedećih vrsta pitanja rjeđe su podržana u sustavima za upravljanje učenjem jer imaju složeniju strukturu pitanja ili ponuđenih odgovora, kao i načina biranja odgovora na pitanje:

- Sparivanje pojmova/slika ili definicija/opisa. Kod ovih pitanja broj elemenata u listi pojmova obično ne odgovara broju elemenata u listi definicija, čime se otežava pogađanje, odnosno mogućnost nalaženja točnog odgovora postupkom eliminacije.

- Vizualno prepoznavanje pojedinih elemenata unutar slike/crteža/fotografije i sl. Za tu namjenu postoje pitanja kod kojih se slika podijeli na segmente koji predstavljaju geometrijske oblike (kvadrat, krug, poligon), a polaznik odabire odgovor pritiskom na tipku miša unutar nekog od ponuđenih oblika.

- Pitanja tipa "povuci i ispusti" (engl. drag-and-drop). Ova su pitanja prilično rijetka zbog složenijeg izvođenja procedura za rukovanje s odgovorima. U ovoj vrsti pitanja od polaznika se zahtijeva da pomakne ikonu na određenu lokaciju na ekranu. Tu se radi o testiranju sposobosti pridruživanja elementa pojedinoj kategoriji ili aranžiranju dijelova sustava u cjelinu (npr. puzzle).

- Popunjavanje praznina u predloženom tekstu/programu. Kod ovih zadataka u pojedinim dijelovima teksta polaznik treba upisati dio koji nedostaje dok u nekim drugim sličnim zadacima za dopunjavanje teksta treba izabrati jednu od ponuđenim stavki padajućeg izbornika.

Primjena testa

Prilikom sastavljanja testova poželjno je kombinirati više vrsta pitanja jer se time može postići cjelovitija i efikasnija provjera znanja i vještina polaznika. Ograničenje na samo jednu ili dvije vrste pitanja nije najbolje opredjeljenje jer kod polaznika izaziva osjećaj monotonosti.

Također treba donijeti odluku o načinu prikaza pitanja jer mnogi LMS-i pružaju nastavniku mogućnost izbora između prikazivanja (a) svih pitanja odjednom, (b) određenog broja pitanja po stranici, odnosno (c) po jednog pitanja na svakoj stranici.

Ponekad postoji mogućnost da se odredi strogi slijed pitanja u kojem nema povratka na prethodno pitanje. Inače, predviđeno vrijeme popunjavanja testa treba biti prilagođeno broju i vrsti pitanja, načinu prikaza pitanja po stranicima i sl.

Najdjelotvornija primjena testa za uvježbavanje postiže se nakon izlaganja određenog gradiva, odnosno u slučaju udaljenog učenja nakon što je polaznik samostalno odradio dio gradiva (lekciju). Na taj način polaznik može sam provjeriti kako je razumio i koliko je zapamtio obrađeno gradivo. Važno je da polaznik dobije od programske opreme povratnu informaciju o ispravnosti svojih odgovora tako da se može ponovno vratiti na određeno gradivo ako odgovarajući test nije ispunio s dovoljnim brojem točnih odgovora.

Osim vrlo korisnih testova za uvježbavanje nakon svake lekcije, poželjno je pripremiti test kojim će se provjeriti znanje nakon veće obrađene nastavne jedinice (npr. poglavlja). Takvim testom provjerit će se dugotrajno pamćenje sadržaja obrađenog gradiva kod polaznika.

Web tehnologija i LMS-i omogućuju jednostavno i brzo pretraživanje sadržaja, zbog čega treba uzeti u obzir da će polaznici koji su vještiji u korištenju tih tehnologija pokušati iskoristiti takve mogućnosti te "uvježbavati" svoje vještine brzog pretraživanja web prostora umjesto da tijekom primjene određenog testa provjeravaju i utvrđuju svoje pamćenje i razumijevanje gradiva.

LMS-i i samostalna programska oprema za testiranje u pravilu omogućuju da se izabrani test za samoprovjeru može popunjavati više puta. Korisnost takvog načina primjene istog testa postiže se kad se polaznik koji ne zadovolji postavljeni prag točnih odgovora na testu vrati na dodatno proučavanje gradiva, a nakon toga ponovno popunjava test. Međutim, pritom postoji mogućnost neprimjerenog korištenja takvih testova kad polaznik više puta ponavlja popunjavanje testa s ciljem pogađanja odgovora eliminacijom prethodno pogrešno izabranih odgovora.

Prije početka popunjavanja testa potrebno je upozoriti polaznike na način popunjavanja testa, vrijeme trajanja, broj mogućeg ponavljanja i sl. Polaznici započinju s popunjavanjem tek nakon što su se upoznali s tim elementima.

Projekti

Problem se javlja kod sastavljanja projektnih timova

Utvrđivanje gradiva pomoću testa samo je jedan (ali najčešći) način, čija je primjena ograničena na reproduktivno znanje i zaključivanje. Postoje mnoga područja kod kojih se očekuje praktičan rad polaznika s ciljem rješavanja određenog problema ili izrade projektog rješenja. Rezultat tog rada može biti esej, prezentacija, statistička obrada prikupljenih podataka, crtež, slika, animacija, programsko rješenje i slični uradci koje je moguće priložiti u digitalnom obliku.

Projektni zadatak može biti posebno koristan kad se dodijeli grupi polaznika, odnosno projektnom timu. Sposobnost rada u timu postaje sve važnija osobina koja se traži kod zapošljavanja, zbog čega polaznici trebaju dio svog vremena tijekom studija provoditi u timskom radu te tako steći potrebne vještine u komunikaciji, vodstvu i sl.

Za većinu kolegija poželjno je predvidjeti barem jedan samostalni projekt i jedan timski projekt.  Prilikom sastavljanja projektnog zadatka potrebno je prilagoditi težinu projektnog zadatka ciljanom broju članova projektnog tima.

Sastavljanje projektnih timova poseban je problem kada se radi o udaljenom obrazovanju. Uglavnom, najjednostavnije je rješenje da predavač/instruktor odredi broj članova i sastav tima, pri čemu se slijedno (brojem prijave, abecednim redom i sl.) ili nasumce (samostalno ili pomoću programske opreme) određuje pripadnost polaznika pojedinom timu. Mogu se primijeniti i složeniji algoritmi za sastavljanje timova koji se temelje na anketiranju polaznika i podacima kao što su specifične vještine pojedinaca, planiranju potrebnih uloga u timu, prikupljanju prijedloga drugih potencijalnih članova tima, kao i na temelju drugih sličnih podataka.

Za realizaciju samostalnog projekta poželjno je pripremiti određene komunikacijske oblike, od kojih su najpogodniji javni forumi, unutar kojih se može raspravljati o nejasnoćama i problemima s kojima se polaznici susreću tijekom rješavanja projektnog zadatka. Za realizaciju timskog projekta potrebno je pripremiti dodatne komunikacijske oblike kao što su privatni forumi za timove, brbljaonice s privatnim sobama i sl.

Sustavi za upravljanje učenjem (LMS) često podržavaju projektni rad (samostalni i timski). Takvi sustavi pružaju mogućnost polazniku (članovima tima) da pripremljeno projektno rješenje u digitalnom obliku proslijedi nastavniku (upload), priloži opis rješenja, dokumentira obavljene poslove (po članovima tima) i sl. S druge strane, predavaču/instruktoru treba osigurati pristup do svakog pojedinog projektnog rješenja (download), upis komentara projektnih rješenja za polaznika (članove tima) i sl.

Projektni zadaci su za predavača/instruktora mnogo zahtjevniji od testova. Glavni problem predstavlja pregledavanje i procjenjivanje svakog pojedinog projektnog rješenja, što može zahtijevati mnogo vremena i truda predavača/instruktora. Na primjer, ako se u projektu radi o programskom rješenju (izrada softvera), potrebna je njegova instalacija, prevođenje i izvršavanje te, konačno, upis komentara o rješenju. Iskustvo je pokazalo da polaznici obično očekuju brzi odgovor nakon predanog projektnog rješenja jer su naviknuti na brzu razmjenu poruka kad koriste Internet. Zbog toga predavač/instruktor treba obavezno definirati rok (datum i vrijeme) kada će polaznici primiti informacije o svojim rješenjima. Vrlo je važno da se predavač/instruktor pridržava postavljenih vremenskih ograničenje jer se u protivnom stvara negativan stav kod polaznika. Najlošiji pristup koji predavač/instruktor može primijeniti je da znatno prekorači dogovoreni rok bez da polaznike prethodno upozori o nastaloj situaciji i promjeni roka.

Zadaci i vježbe trebaju poslužiti kao sredstvo kojim polaznici mogu samostalno provjeriti svoje znanje i vještine te razvijati timske sposobnosti. Većina LMS alata pruža mogućnost da se uz svaku lekciju veže jedan ili više zadataka za vježbanje. Obično su to pitanja s više predloženih odgovora između kojih treba izabrati jedan ili više točnih odgovora.

Polaznicima je važno da neposredno nakon popunjavanja testa ili kviza mogu saznati više o točnosti svojih odgovora. Zato obično nisu dovoljno pogodni zadaci u kojima se traži opisni odgovor jer često nije moguće neposredno nakon ispunjavanja testa dobiti ocjenu ispravnosti odgovora budući da treba sačekati ocjenjivanje predavača/instruktora. Lošiji rezultati u testu uputit će polaznika da se ponovno posveti gradivu za koje nije postigao prolaznu ocjenu. Svi polaznici trebaju biti upozoreni da ocjene iz zadataka i vježbi utječu na konačnu ocjenu.  

Tips & tricks: Procijenite koje su metode za provjeru znanja i uvježbavanje obrađenog gradiva najpogodnije s obzirom na kompetenciju i motivaciju polaznika, vrstu gradiva iz određenog područja nastavnog predmeta/tečaja, ciljeve u pogledu željene razine i načine stjecanja znanja te raspoloživu tehnologiju za on-line uvježbavanje obrađenog gradiva i provjeru znanja. Nakon uporabe odabranih metoda i tehnologija izvršite procjenu njihove uspješnosti s obzirom na postignute obrazovne rezultate te aktivnost i zadovoljstvo polaznika. Redovitom analizom i inoviranjem načina provjere znanja i uvježbavanja obrađenog gradiva možete bitno unaprijediti razinu znanja i kompetencije polaznika stečene tijekom obrazovanja na daljinu.