Sudionici u komunikaciji

Konstruktivizam kao teorijski koncept označava izgradnju znanja na temelju vlastitog iskustva pa je zbog toga način stjecanja znanja jedinstven kod svakog pojedinca. Pritom se nastoji da učenici što više samostalno odabiru i prerađuju informacije te stvaraju hipoteze i donose odluke na temelju vlastitih mentalnih modela (kognitivnih struktura, shema) kojima organiziraju osobno iskustvo.

Prema konstruktivizmu, instruktor treba potaknuti učenike da samostalno otkrivaju načela i zakone u sadržajima koje uče pri čemu informacije koje trebaju naučiti prethodno transformira u oblik koji je prilagođen razini već usvojenog znanja učenika.

Jedan od najpoznatijih začetnika konstruktivizma je J. Bruner koji ističe da poučavanje treba (a) zasnivati na iskustvima i kontekstima u kojima učenici žele i u mogućnosti su učiti, (b) strukturirati tako da je stjecanje novih znanja u dosegu prethodno postignutih mogućnosti studenata, te (c) oblikovati na način da se premošćuju procjepi između stečenog i dostupnog znanja te popunjavaju praznine u već stečenom znanju.

Instruktor prvo treba uvesti učenike u neko novo područje i pomoći im da otkriju kako će najlakše i najdjelotvornije stjecati novo znanje te ih s vremenom osamostaliti tako da nauče kako sami mogu učiti (engl. learn to learn).

Prema konstruktivizmu, prilikom učenja treba što više koristiti samostalan rad učenika na problemima koji su povezani s gradivom koje trebaju svladati, tj. oni trebaju rješavati složenije i s realnim svijetom povezane zadatke, koristiti analize slučajeva, raditi na projektima itd.

Brojne linkove koji pokazuju na sadržaje na webu koji su povezani s konstruktivizmom potražite na sljedećem web mjestu:
- Constructivism, http://carbon.cudenver.edu/~mryder/itc_data/constructivism.html

Tips & tricks: Umjesto oblikovanja načina poučavanja i učenja u kojem učenici trebaju memorirati i reproducirati sadržaje te na takav način stjecati nova znanja, pokušajte oblikovati okolinu za učenje i zadatke na način da učenici što više stječu praktična iskustva, bez pomoći instruktora proučavaju prikladno odabrane teorijske sadržaje, sami stvaraju nove pojmove i postavljaju hipoteze, rade i surađuju na projektima, kao i dobivaju više uvida u realne uvjete u kojima se školska znanja primjenjuju u praksi.